Ovo je crtica o pivu.
I ne o jednom.
Od tradicionalnog Budweissera, preko Rock Bottom Brewing-a, Blue Moon- a, Grand Canyon-a. S noge u irskom baru New Yorka i pečenjarnice u Harlemu do serviranog za pokerskim stolom blještavog Vegasa i restorana uz plažu Santa Monice.
Mnoge smo vrste kušali na tom kratkom putovanju velikom, dalekom zemljom. I kraj gotovo svake nove vrste se sjetili Mate Pejića. I pivnice.
Do puta sam znao što je gužva. I trka. Sad znam i što je gužva-gužva i trka-trka. I kič. U Vegasu mi se stalno glavom motala ... ej kiči, kiči kiči...doktora Šabana Bajramovića. Od kiča ne vidiš kič. I neodoljiv utisak da je upravo Vegas ona kula od karata koju spominjemo "kad se svijet ruši".
Grad koji živi dvadeset i četiri sata - a naoko ni za što. Osim novca. I samo novca. I turista koji sanjaju o jackpotu da bi mogli igrati još više. I dilera koji rade u kasinu da bi zaradili novac koji će poslije ostaviti u nekom drugom kasinu. Gdje je gotovo sve "besplatno". Od pića za stolom, obroka ako igraš duže, pa i spavanja u luxuznom hotelu - ako igraš jako dugo. Pušenje je, naravno, dozvoljeno, a i animirdame mogu biti na usluzi. Samo ubaci novčić, zavrti rulet. Samo plati pa se klati.
Praznik destrukcije i dekadencije.
A što ako jednog dana, uslijed, recimo, recesije ili Bog se pitaj čega (ako se Bog uopće pita) bogati ruski i kineski igrači prestanu dolaziti, džepova punih zelenkastih novčanica? (Osim da igraju Kinezi dolaze u Vegas i da kupuju jeftinu kinesku robu).
Jer ovdje se sve ulaže na jednu kartu.
Na vratima mnogih pivnica stoji upozorenje da je zabranjeno unositi oružje. Valja ga, valjda, kao i u vrijeme Doc Hollidaya ostaviti u šerifovoj kancelariji. Zadah kaubojskog mentaliteta može se osjetiti već u zračnoj luci, na ulasku. Paranoično prepipavanje, izuvanje, ispitivanje... Neljubazni čuvari i carinici.
I s druge strane....
Glamur Beverly Hillsa gdje je svaka travka ošišana na 2, 33 milimetra, predivna arhitektura New Yorka čije nebodere možeš uslikati samo iz ležećeg položaja, grandiozna ljepota Grand Canyona, nesaglediva veličina Los Angelesa iz kojeg smo izlazili tri sata.
I onda dugi put kući. A kod kuće nam se, iz frižidera smiješi, neko švedsko karlovačko.