Tisuću i jedno češko pivo

I dok mnoge zemlje, uključujući i Hrvatsku, imaju svoje vinske ceste, Češka bi vrlo lako (premda I ona ima značajna moravska vina) mogla napraviti brojne pivske ceste. A kako i ne bi kad ima preko 120 pivovara, od kojih neke proizvode i više od deset vrsta piva. Stoga smo krenuli na put jednom takvom zamišljenom pivskom cestom.

Mjesto početka, srednjovjekovni je gradić Česky Krumlov, nalazi se na samom jugu Češke. Živopisan i pod zaštitom UNESCO-a, Krumlov privlači brojne domaće i strane turiste, a osim lijepih gradskih vizura nudi i aktivni boravak u okolnoj prirodi. U centru mjesta nalazi se i lokalna pivovara Eggenberg, koja uz standardne desetku i dvanaesticu (oznake postotka ekstrakta, a većina pivovara radi obje varijante), nudi i pitko, karamelasto i manje gorko crno pivo, te Petr Vok, specijalno pivo punijeg i gorčeg okusa. Isprobali smo ih uz samu pivovaru, kod drvene kućice u kojoj ćete zateći i radnike pivovare kako već od jutarnjih sati truse piva i feferone. Ubrzo smo doznali da jedan od njih ima sestru u Puli, a našem dolasku posebno se razveselio pipničar koji je sedam puta ljetovao u Hrvatskoj te je ubrzo veselo češko muziciranje zamijenio CD s dalmatinskim pjesmama.

Iz Krumlova nas je put vodio na zapad, a nakon Piska (s najstarijim češkim mostom, ali bez pivovare), stali smo u proslavljenom pivskom gradu, Plzenu. Uz tradicionalni Pilsener, treba svakako probati i novu liniju piva, Master, koja je poput britanskog alea, ali – neobično za inače blaga češka piva - ima više alkohola. Crno je jače, ali punijeg i finijeg okusa, a crveno gorče, ali jednako pitko. Nastavljamo do mjestašca Chodove Plane koje bi bilo prilično nezamjetno da nema nešto što ga ističe u cijeloj Češkoj – pivske toplice. I tako u mjestu od svega nekoliko kuća postoji obiteljska pivovara s hotelom, restoranom i toplicama, manji hotelčić, još manja birtija, slabašan dučančić, ali i disko-bar Caribic, veliki park te sasvim pristojan nogometni teren. Ako vam se ne šeće parkom, a nema nogometne utakmice koju biste mogli pogledati, ne preostaje vam drugo nego piti pivo. Svagdje se toči lokalni Chodovar, a u neuglednom lokalu nudili su samo slabašnu desetku. No, zato se u manjem hotelu mogao dobiti solidni crni Chodovar. U Chodovoj Plani ne nudi se samo pivo iz obiteljske pivovare. Može se kupiti i pivska mješavina  koja se koristi za pivske kupke. Pokrenuta je i linija kozmetičkih proizvoda koja se zasad svodi samo na pivski šampon za kosu. Za doručak u hotelu poslužit će vam i originalni pivski džem.

Sljedeći dan napokon smo iskusili i glavnu atrakciju toplica, pivsku kupku. Zanimljiva ‘retro’ dizajnirana aluminijska kada napunjena je mješavinom domaćeg piva i tamošnje izvorske vode. Izgledom, ponajviše zbog postojane pjene, uistinu vam se čini da uranjate u pravo pivo, dok se u mirisu tek nazire pivsko porijeklo. No, doživljaj je u svakom slučaju poseban, zabavan, a na kraju topla tekućina doista i opušta. Naravno, kakve bi to bile pivske toplice kada vam ne bi i poslužili pivo. Pa vas tako pivo njeguje iznutra i izvana. Poslužili su Chodovarsku dvanaesticu, koja je znatno finija i sadržajnija od desetke. Nakon kupke slijedi opuštanje koje se sastoji od dvadesetominutnog mirovanja tijekom kojeg ste zamotani u deku. Taj dio bi se činio sasvim besmislen da nam nisu donijeli još jedno pivo. Da se cijeloj priči pristupa ozbiljno, shvatili smo kada su nam naložili da se ne tuširamo sljedeća četiri sata kako bi pivo djelovalo.

Zadovoljni takvim tretmanom, krenuli smo napokon prema Pragu. Usput smo prošli velike i slavne toplice, Marianske Lazny i Karlove Vary. Oboje impozantne I uređene, a premda su Marianske možda i šarmantnije, Karlovy Vary ipak su glamurozniji. Na putu od Karlovyh Vary do Praga prolazi se kroz Krušovice u kojima je i pivovara veća od samog mjesta, ali još zanimljivija je Zamecka odnosno dvorska pivovara u Chyšeu, za što ćete morati pripaziti na veliki plakat koji vas s ceste šalje ‘pet kilometara udesno’. U prilično neuglednom gradiću dočekat će vas prvo crkva obnovljena samo sa strane glavne ceste, zatim mini lunapark u centru, a na brdu besprijekorno uređen mali dvorac s parkom i pivovarom- restoranom koja nudi svoje pivo Prokop. Samo pivo nije ni po čemu posebno, ali se lako pije, a lokacija mu daje posebnu draž.

Prag svakako nudi nebrojena i šarolika mjesta na kojima možete popiti pivo koje se još uvijek može naći ispod pet kuna. Mjesta gdje se toči najjeftinije pivo najčešće su neugledne i neuredne lokalne pivnice u kojima se neće svatko osjećati najugodnije, ali već za koju kunu više izbor je mnogo širi. Naravno da je s tolikom količinom turista i većina mjesta u centru znatno poskupjela i orijentirala se na strance, te samo glumi češki šarm. Najpoznatija takva je vjerojatno ‘U Fleku’, koja nudi svoje legendarno pivo. Ono možda i jest fino, ali je jasno da je ondje sve podređeno turistima i što većoj zaradi. Na sreću, još uvijek ima i pivnica u centru koje se ne obaziru na strance i nisu se dale zavesti lakom zaradom.

Takve su, recimo, ‘U černeho vola’ na praškom starom gradu Hradčanyma, gdje se toči jedno od najboljih čeških piva ‘Velkopopovicky Kozel’. U samom centru nalazi se ‘U zlateho tigra’, bučna pivnica koja ima svoje stalne domaće goste među kojima je svojedobno bio i Bohumil Hrabal. U čini se uvijek veseloj atomosferi, odmah će pred vas staviti točeno plzenjsko pivo i bez pitanja ga nastaviti donositi sve dok ne skupite dovoljno samokontrole da ih na vrijeme zaustavite. Klijentela je raznolika, od lokalnih komentatora, studenata, nešto malo turista, pa do dvije sredovječne gospođe koje su sjele za naš stol i ispričale da su jednostavno morale svratiti na pivo nakon promocije na fakultetu.

Za popis preporučljivih pivnica u Pragu ne bi bio dovoljan ni cijeli Metro, a i ponuda se stalno mijenja, ne uvijek nabolje. Tradicija polako uzmiče pred turistima i novim generacijama, a to nam je u razgovoru potvrdio i Beograđanin, vlasnik očaravajuće staretinarnice Brica- broc, koji u Pragu sa suprugom Zagrepčankom živi već dvadesetak godina.

Uvijek je teško napustiti Prag, čak i kad znate da ćete se sigurno vratiti, ali Kutna Hora, na sat vremena udaljenosti, olakšava rastanak. Nekad veliko crkveno sjedište i danas imponira gotičkom katedralom, a poznato je po Kostnici, kapelici čija je unutrašnjost ukrašena ljudskim kostima. No Kutna Hora ima i svoje pivo, Dačicky. Najbolje ga je isprobati u tradicionalnoj restauraciji istoga imena, koja nudi vrlo maštovite jelovnike sastavljene od naizgled nespojivih sastojaka među kojima se našla i takozvana alkemijska kuhinja. Tamo nude čak šest točenih piva (najčešće ćete naći samo dva, svijetlo i tamno), a vrijedi kušati i izvrsno Primatorovo pšenično pivo.

Olomouc, grad na jugoistoku Češke,ujedno i jedno od  pet omiljenih domaćih destinacija Čeha, ima u svojoj okolici dvije značajne pivovare, Holbu i Litovel. Od ponude Litovela svakako je najzanimljivije pivo Maestro, s takozvanim efektom lavine koji stvara obilna pjena. Riječ je o laganom pivu s vrlo blagim okusom hmelja. Kad ste već u Olomoucu, svakako biste trebali posjetite tržnicu i kupiti izvrstan lokalni pikantni sir. Posljednje mjesto na češkoj turi

bio je Mikulov, koji se nalazi usred vinogradarske regije te je kao takav privlačniji za ljubitelje vina, ali zbog ljepote nikako ga se ne bi trebalo zaobići. Još u Češkoj počela se planirati i sljedeća tura, koja će nas odvesti u sjeverne češke predjele. Čeka nas još puno dobrog i neotkrivenog piva.