Mnogo je i premnogo poznatih ličnosti završilo na pivskim etiketama, pa je bilo i takvih koji uopće nisu bili pivopije, i još gore – koji su bili potpuni apstinenti, pa i gorljivi zagovornici trezvenosti. Recimo Albert Einstein, koji je bio umjerenjak, ili Tomáš Garrigue Masaryk. koji je bio antialkoholičar. Jedan iz plejade je i slavni junak belgijskog stripa, novinar-reporter i detektiv Tintin.
Georges Remi, autor stripa koji se potpisivao svjetski poznatim pseudonimom Herge prvi put je lutajućeg reportera u avanturu poslao u siječnju 1929. godina u dječjem prilogu belgijskih katoličkih novina Le XXe Siecle. Ostalo je povijest, u kojoj je Tintin proputovao cijeli svijet, te se otisnuo i u svemir.
Kao i mnogi drugi fiktivni likovi svjetske slave, i Tintin ima armiju obožavatelja, fan klubove i bulumentu tintinologista, pasioniranih pratitelja, koji znaju svaki detalj njegova izmišljenog života, u kojem je, premda je ugazio u deseto desetljeće, do kraja ostao tinejdžer. Pa su tako zabilježili mjesta pojedinih epizoda u kojima Tintin odbija ponuđeno piće i u kojima izričito naglašava da ne pije alkohol. Potkrepljuju to citatima u kojima Tintin tvrdi da nikad nije pipnuo alkohol, te naručuje tonik ili ginger beer (pivo od đumbira, koje je, unatoč imenu, bezalkoholno piće).
Ipak, postoje kadrovi u kojima Tintin u ruci drži kriglu piva ili čašu pjenušavog pića, a to se opet objašnjava tako da se one replike o antialkoholizmu odnose na žestoka pića, što pivo svakako nije. To što se Tintin unatoč reputaciji trezvenjaka obreo na mnogim etiketama piva lako je shvatiti – njegova postojbina Belgija pivska je zemlja, pa je povezivanje slavnih belgijskih piva i slavnog belgijskog stripovskog detektiva zapravo logična prvoloptaška reakcija, kojoj se nema što zamjeriti, a slično je i sa zemljama iz naslova pojedinih epizoda stripovskog serijala (Kongo).
Tintin je dakle dječak, koji živi zdravim životom, bavi se sportom i ne pije, što ima duboku odgojnu dimenziju, jer je riječ o stripu namijenjenom djeci, pa je ovaj reporter kreiran kao osoba koju će klinci rado uzeti za uzor. Iz istog razloga – da djecu odbije od alkohola, Herge je u stripu crtao mnoge pijance, čije ponašanje nije nimalo privlačno. Jedan od njih je je i Tintinov stalni pratitelj i jedan od najboljih prijatelja, kapetan Haddoc, a od stalnih likova tu su još i nespretni detektivi Thompson i Thompson.
Hergeu su kroz 90+ godina života stripa o avanturama novinara detektiva Tintina mnogo puta spočitavali političku nekorektnost, naročito u tretiranju crnaca i Židova, a sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća na nos su mu nabili i promicanje alkoholizma. I to ni manje ni više, nego čitavom knjigom! U Francuskoj je, naime, 1995. godine objavljena knjiga Tintin et l´alcool autora Bertranda Boulina, u kojoj se ovaj pita je li Tintin, inače najdraži francuski strip junak, bio zapravo alkoholičar zakamufliran u nevinog avanturista. Čitatelju sugerira da je Herge ovim stripom doduše zabavljao djecu, ali i da je istovremeno suptilno educirao odrasle o alkoholizmu. Knjigu je ilustrirao kadrovima iz stripa, koristeći ih bez odobrenja nositelja autorskog prava. Ukratko – to je šokiralo francusku javnost za koju je Tintin isto što Charlie Brown za Amerikance, a obitelj tada već pokojnog Hergea tužila je autora i ishodila sudsku zabranu knjige u Francuskoj.