Iako se u Belgiji proizvodi planetarno rasprostranjena Stella Artois i solidni Jupiler, uz tu zemlju ipak ne vežemo svijetla piva, nego je doživljavamo kao carstvo premnogih sjajnih specijala, mahom jakih, teških piva. No, ima tamo još zlatnih piva vrijednih svake pažnje. Jedno od njih nosi literarno ime Taras Buljba.
Iako je riječ o svijetlom pivu tipa ale, koja kod istinskih sladokusaca normalno gube u srazu s belgijskim samostanskim (abbey) pivima, trapističkim, dubbelima, faroima, lambicima, fruit lambicima, gueuzeima, kriekima, pšeničnim i bezbrojnim izvedenicama tih osnovnih tipova, Tim Webb i Joris Pattyin, autori bestselera 100 Belgian Beers To Try Before You Die! smještaju ovaj ale u top ten belgijskih piva. Ovo pivo iz mini pivovare Senne iz Bruxellesa ima 4,5 posto alkohola, mutno-žute je boje, prljavo bijele pjene. U aromi se nazire peršin, trava i žitarice. Ima fini sladni okus, slatkasto taman koliko je potrebno za ovaj tip piva, bogato začinjeno hmeljem, što je posebno naznačeno i na etiketi.
Na etiketi, koja je potpuno otkačena vidjet ćete oca Flamanca, kako bačvom piva napada sina, koji se zaljubio u Valonku, dakle djevojku francuskih korijena. Tako je na lokalnu razinu „netrpeljivosti" Flamanaca i Valonaca svedena tema znamenitog romana ruskog pisca Nikolaja Vasiljeviča Gogolja Taras Buljba, gdje je riječ o dualizmu Rusa i Poljaka. Taras Buljba šalje svoje sinove Andreja i Ostapa na visoke škole u veliki grad, ali kad se vrate kući među zaporoške kozake, nauka im malo znači, jer despotski nastrojen otac traži od njih da svladaju ratničke vještine. Tim više što su apsolvirane u Kijevu, ukrajinskoj metropoli. Priča o rodoljublju, tradiciji, časti i vjeri, dobiva novu dimenziju, kad se Taras Buljba zaljubi u mladu kćer poljskog vojskovođe, najvećeg kozačkog neprijatelja.
Kada je 1835. godine Gogolj objavio ovaj kratki romantični roman nacionalnog preporoda, izazvao je žestoke kritike, pa je sedam godina kasnije objavljeno drugo prerađeno izdanje u kojem je morao promijenio karakterizaciju likova i zaplet. Nova verzija je on a koju i danas poznajemo, i koja je postala predloškom mnogih adaptacija u valjda svim umjetničkim žanrovima. Ukrajinski kompozitor Mikola Lisenko skladao je istoimenu operu, a češki majstor Leoš Janaček simfonijsku rapsodiju. Po romanu je snimljeno nekoliko filmova, a najpoznatiji je onaj iz 1962, godine, koji je režirao Harold Hecht, a glume Yul Brynner i Tony Curtis. Prije dvije godine je Jean David Morvan napisao scenarij za strip, koji je nacrtao naš crtač Igor Kordej.
