Talija, Erato, Euterpa i društvo, za stolom u ćošku

Prekosutra, u nedjelju 19. studenoga, zatvara se u Münchenu velebna izložba Stvari u umjetnosti 20. stoljeća, koja na nepreglednoj kvadraturi Haus der Kunsta, na primjerima Dalija, Andyja Warhola, i drugih likovnih veličina, pokazuje kako se obični predmeti svakodnevne upotrebe mogu pretvoriti u remek djelo.

Vjeverica Mereta Oppenheima i Tuborg Daniela Spoerija, izlošci su, koji opovrgavaju uvriježeno vjerovanje da krigle i holbe nemaju što tražiti na zidovima galerija i drugih hramova devet Zeusovih kćeri. Upravo suprotno, muze i pivo nerazdvojni su kao Kastor i Poluks. Samo su u Njemačkoj, od Bamberga, Beilngriesa, Bochuma, Einbecka, Hagena i Kegensburga do Stuttgarta, 23 muzeja, koja svjedoče o mjestima za proizvodnju i potrošnju piva, kao o kulturnim dobrima. U Americi, bezbrojne stare pivovare ujedno su i mjesta hodočašća poklonika lijepog; Belgija, Češka, Austrija, Irska i Engleska vrve od objekata iz pivarskog ceha sa statusom povijesnog spomenika. Praški Naprstkov muzej posvećen je azijskoj, afričkoj i američkoj kulturi, no samo naoko, i za potpune strance, to nema veze s pivom. Njegova osnivačica Anna Fingerhut, poznata dobročiniteljica, „Gospođa Majka od Halanka“, koja je svakog prvog u mjesecu hranila beskućnike i dijelila milodare sirotinji, bila je vlasnica nadaleko poznate pivovare i špiritane, s gostionicom u kojoj se skupljala krema češke kulture, umjetnosti, znanosti i politike.

U bavarskoj prijestolnici takvo je mjesto u svoje vrijeme bila daščara Kod tri crnca, na ledini uz željeznički kolodvor, danas poprište najveće svjetske pivske svečanosti, Oktoberfesta; kod Michaela Schottenhammela skupljali su se dobrodržeći građani, studenti, časnici, pjesnici i umjetnici, među kojima i kneževi njemačkog slikarstva Lenbach i Dafregger. A sličnu, samo još veću potporu umjetnosti, pruža od početka ovog stoljeća danski koncern Carlsberg, čija je gliptoteka jedinstvena zbirka klasične i moderne umjetnosti, i koji je prije osam godina ustanovio uglednu nagradu za arhitekturu, a uz znameniti zabavni park Tivoli, pivom je platio i skulpturu Mala sirena, prepoznatljivi zaštitni znak Kopenhagena. Otkako je tiskar Ernst Litfass izmislio stup za oglašavanje, i pokrenuo industriju propagandnog plakata, slikari su snažno angažirani u pivarstvu, pa i danas, kada se reklame lako, brzo i jeftino izrađuju na računalu, svaka špelunka u Milwaukeeju, koja iole drži do svoga statusa, mora imati ručno naslikani znak kućnog piva, rad Arta Siemanna. Pa tako umjetnik stalno ima pune ruke posla, a neprekidno radi od ukidanja prohibicije, i sada mu je 85 godina.

O takozvanoj pisanoj riječi da i ne govorimo. Kao da čitava njena povijest ne radi ništa drugo, nego se trudi parafrazirati pjesnika: Bit će piva, stihovi će teći. Od Epa o Gilgamešu i Pjesme nad pjesmama, preko Thomasa Manna i Alexandra Döblina, svi pišu o pivu. I Petr Bezruč, veliki češki poet, autor Šleskih pjesama, koji je osim toga bio epikurejac i bonvivan, pa je oko sebe okupio turističko društvo Čopor, koje se u drugoj polovici dvadesetih razuzdano provodilo kod Ede u Černoj Hori. Osim Bezruča, mnoge je stihove černohorskom gostioničaru skovao i Jaroslav Macha. Hašekov dobri vojak i pivopija, poslušně hlasim, Švejk, nadahnuo je mnoge vlasnike restorana, a češki predsjednik i bivši pisac Vaclav Havel, svoje je radno iskustvo iz pivovare iskoristio da u taj ambijent smjesti radnju komada Audijencija. Paul Hogan, australski glumac, koji je u celuloidnoj nadaljevanki tumačio Krokodila Dundeeja, prije filmske karijere zarađivao je za život kao sendvič-men, noseći reklamu za pivo Fosters.

A tek glazba! Alfred von Beckerath skladao je kantatu za solo, zbor i orkestar Pohvala pivu, a belgijski kompozitor Orlando di Lasso, koji je, uz Talijanca Giovannija Luigija Palestrinu,bio najznačajniji muzičar 16. stoljeća i šire, i koji jepola života proveo u Münchenu, došavši tamo na poziv bavarskog vojvode Albrechta V za dvorskog kapelmajstora, svoj je život usko povezao sa zlatnim sokom. Kuća, koju je kupio na Platzlu, danas nosi njegovo ime, i u prizemlju joj je velika pivnica Augustiner, no u svoje doba Orlando je morao prošetati preko trga, u tada novoizgrađenu pivnicu Hofbrauhaus, koja je do 1801. godine nosila ime Bijela pivovara. To je, opet, kuća što se može pohvaliti vlastitom himnom, koja je ujedno svjetski hit. Pjesmu In München steht ein Hofbrauhaus skladao je Wiga Gabriel 1935. godine, kada je pivovara iz kraljevske preimenovana u državnu, a već slijedeće godine pjesma je postala karnevalski hit, i postigla planetarni uspjeh koji traje do danas. A danas Irce, nadaleko poznate po bogatom repertoaru pivskih napitnica, ponovno ugrožavaju Nijemci. DJ Ötzi poharao je ovogodišnji Oktoberfest megahitom Anton aus Tirol, a zimsku će sezonu provesti u zavičaju, rasturajući turističke destinacije.

Ništa manju pošast, i podjednako veliku pomamu, izazvao je i DJ Kanzler, odnosno njemački kancelar Gerhard Schröder, koji je zatražio pivo tijekom ljetošnjeg obilaska nekih saveznih država, a taj je neformalni uzvik šaljivčina i televizijski moderator, predstavnik nacije na posljednjoj Euroviziji, a inače bivši mesar, Stefan Raab, izrezao i garnirao ritmom i melodijom, pa izdao na CD-u, koji ide kao halva. U spotu se uz Schrödera pojavljuju i drugi političari pivopije, kao Boris Jeljcin i Edmund Stoiber, i svi se sjajno zabavljaju. Zahvaljujući kancelarovu uredu, na svoje će doći i socijalno ugroženi – 30 pfenniga po ploči, koliko pripada „izvođaču“ Schröderu, što će, s obzirom na nakladu, biti priličan novac, iskoristit će se za financiranje akcija pomoći djeci u nevolji.