Na ovoj smo stranici već ispisali mnogobrojne svakidašnje jadikovke koje se odnose na pivarske multinacionalne kompanije, na te mastodontske hobotnice, koje su svoje pipke pružile na sve četiri strane svijeta i tako premrežile globalno tržište da se tu više, da oprostite, ne zna ni tko pivo pije, ni tko ga plaća.
Jadikovke se dakako mogu ispisati na mnoge teme povezane s globalizacijom pivskog tržišta, no ovoga puta mislimo specijalno na onu situaciju kad neka nadnarodna pivarska firma osvoji novo tržište, kupivši na njemu jednu ili više pivovara i onda na tom prostoru plasira i svoje matične brendove. Ubrzo nastane takva situacija da je, unatoč svim propisima i standardima o označavanju i deklariranju proizvoda, otkriti da li je to strano pivo uistinu uvozno, ili se kuha u novoj (domaćoj) akviziciji. A u kojoj se pivovari kuha, jer giganti ih znaju imati više u mnogim državama, često je nemoguće otkriti. Trgovački lanci otišli su još korak dalje, pa tako na primjer u Lidlu možete kupiti pivo po imenu Argus, koje se prvo pojavilo u bocama, s oznakom da se kuha u Češkoj, pa čak i s oznakom geografskog porijekla „Češko pivo," koju odobrava Europska komisija. Dakako, o pivovari nema ni riječi. No, kad danas odete u Lidl, naći ćete razna pakovanja Argusa, s tim da boca dolazi iz Češke, limenka iz Poljske, a dvolitreni PET iz - Hrvatske.
Svuda je, naravno, isto. Tako ovih dana na portalu Timea čitamo članak o tome kako pet svjetskih pivskih brendova, koji se u Americi prodaju kao uvozna piva, zapravo kuhaju u Sjedinjenim Državama:
Ako ste kupili japansko „uvozno" pivo Kirin, vjerujući da je proizvedeno u Aziji, prevareni ste. I vjerojatno ste ga preplatili.
Srećom, postoji mogućnost da tako preplaćeni novac dobijete nazad. Prema portalu Law360.com, protiv kompanije Anheuser-Busch InBev, koja uz divovske brendove kao što su Budweiser i Bud Light u svom vlasničkom portfelju ima i marku Kirin, podignuta je u Miamiju tužba u kojoj se navodi da je „pakiranje, marketing i reklamiranje piva Kirin osmišljeno tako da uvjeri potrošače, kako se radi o proizvodu koji je napravljen u Japanu."
U stvari se Kirin - na internet stranici pivovare Anheuser-Busch predstavljen kao „pilsner japanskog stila" - kuha u Virdžiniji i južnoj Kaliforniji.
U priopćenju koje je A-B poslao novinarima piše: „Smatramo da je naše deklariranje, pakiranje i marketing piva Kirin Ichiban i Kirin Light uvijek bilo istinito." Ipak, kompanija je pristala na uvjete nagodbe, prema kojim više ne smije koristiti riječ „uvezeno" na etiketi piva Kirin, mora preciznije naznačiti gdje se zaista kuha pivo, kao i da će onima koji su kupili pivo Kirin kao „uvozno" vratiti novac ukoliko to mogu dokazati računom. Naime, dio novca, jer pivo su vjerojatno popili. Vraća se deset centi po boci ili limenci, odnosno 50 centi po „six-packu", odnosno dolar po „12-packu". No, postoji limit - bez obzira koliko ste Kirin piva kupili povrat po domaćinstvu ne može biti veći od 50 dolara.
Ono što je zanimljivo, i pomalo ironično, s tim navodnim trikovima je to da je činjenica da etikete i marketing sugeriraju da je pivo napravljeno negdje izvan Sjedinjenih Država, na prvom mjestu, a u posljednje vrijeme je baš oznaka „Made in USA" referenca za prodaju svih vrsta proizvoda. Tako u doba kad su Budweiser, Coors i druge ikone američkog pivarstva - pa čak i Pabst (da zaplačeš na sav glas!!!) - u rukama stranih vlasnika, male pivovare poentiraju isticanjem kako su njihova piva stopostotno američka.
Štoviše, američko kraft pivo ima diljem globusa izvrstan renome, pa posvuda vlada trend da se u važnim pivskim zemljama, poput Njemačke na primjer, rado uvoze američka piva, a ne obrnuto. U modernom pivarskom svijetu biste stoga prije očekivali da će proizvođači piva htjeti sugerirati da je pivo proizvedeno na propulzivnoj američkoj pivskoj sceni, čak i ako zapravo nije.
Ali Kirin i još nekoliko marki s masovnog tržišta piva, koje navodimo u nastavku, pustili su korijenje tijekom drugačijeg razdoblja, kada je bilo privlačnije i sigurnije da će pivo zadobiti bolju poziciju na tržištu ako se predstavi kao strano.
Osim Kirina, falširano porijeklo imaju još i ova piva, koja se zapravo kuhaju u SAD-u:
Beck's. Poput Kirina, i ovaj je (njemački) brend u vlasništvu kompanije Anheuser-Busch InBev predmet tužbe, koja navodi kako je marketing brenda obmanjujući jer etiketa sadrži fraze poput „Rođeno u Njemačkoj" i „Njemačka kvaliteta". Beck's se zapravo kuha u petnaest različitih zemalja, uključujući i Sjedinjene Države, pa tako, ako kupite Beck's u Americi, budite sigurno da je tu i proizveden.
Foster's Lager. Matična korporacija SAB Miller označava ga kao „jedinstveno australsko pivo" a zapravo se godinama kuha u Teksasu. Pivopije u britanskim pubovima sigurno se isto tako iznenade kad doznaju da se Foster's koji se toči u njihovoj pivnici proizvodi u Manchesteru, a ne Down Under.
Killian's Irish Red. Istini za volju, kompanija MillerCoors marku Killian's radije deklarira kao kraft, nego import. Međutim, insajderi kraft pivarstva to za Killian's nikad ne bi rekli. Web stranica pivovare u članku o povijesti piva navodi da je „prvu šaržu Enniscorthy Ruby Alea" skuhao osobno George Killian u Irsko. Dodaje i da je pivovaru osamdesetih godina kupio Coors, i da se već desetljećima kuha u Coloradu.
Red Stripe. Kada se prodaju u SAD-u, ikonske tubaste boce piva Red Stripe na etiketi imaju oznaku „Imported", dakle uvezeno. Ali, početkom 2012. godine proizvodnja toga piva za američko tržište preseljena je s Jamajke u Wisconsin, no pivo u vlasništvu Diageo-Guinnessa zadržalo je na etiketi riječ na „I" a također i oznaku "Jamaican Style Lager." Pa tako mnogi konzumenti vjeruju da piju pivo proizvedeno u Karibima.
(DODATAK: Nekako smo previdjeli da se i Bass Ale, koji na etiketi nosi oznaku"original English Pale Ale", koji se točio onomad na Titaniku, također sada kuha u Sjedinjenim Državama (Baldwinsville, New York), a neki konzumenti jamačno nisu zadovoljni okusom te američke verzije.)
Izvor: Time
