Ove godine puni se četiri desetljeća od početka neprekidnog održavanja Dana piva u Zrenjaninu, a iduće godine proslavit će prvi okrugao jubilej Muzej piva u tom trećem po veličini vojvođanskom gradu. No, ta lijepa priča o bogatoj i dugačkoj tradiciji pivarstva u banatskoj prijestolnici ujedno je i bizarna, jer u Bečkereku uopće nema pivovare. Grad je, naime, dopustio da pivovara, osnovana daleke 1745. godine kao jedna od najstarijih na Balkanu i čiju je slavu pronio veliki pivarski poduzetnik Lazar Dunđerski, propadne. I zatvaranje pivovare nagodinu ima okruglu dvadesetu obljetnicu. Ali, eto Dani piva idu dalje. I muzej piva Zrenjanin.
Kako kaže virtualna enciklopedija Wikipedija, Muzej piva u Zrenjaninu osnovan je 2017. godine, obnovom dijela zrenjaninske pivovare, na inicijativu Vojislava Cvejića, a projekt je kasnije nastavljen u okviru Turističke organizacije grada Zrenjanina . Inače, Zrenjaninsku pivovaru osnovao je 1745. godine Nijemac Sebastian Kreuzein, no procvat zrenjaninske pivovare veže se uz obitelj Dunđerski. U to vrijeme, najveći zemljoposjednik i industrijalac na ovim prostorima, Lazar Dunđerski , preuzeo je zrenjaninsku pivovaru od Bele Roža za 75.000 forinti 1891. godine i proveo njezinu temeljitu rekonstrukciju do 1911. godine . Izgradio je veliki kompleks, za koji je angažirao arhitekte iz Praga. Pivo se kuhalo najboljom, plzeňskom tehnologijom. Pivovara je 1917. godine prešla u vlasništvo njegovog mlađeg sina, dr. Gedeona, koji ju je od 1922. do 1925. godine dodatno proširio. Godine 1938. dr. Gedeon je umro i u svojoj oporuci odredio svoje troje djece, Lazara, Dušana i Sofiju, kao svoje nasljednike. Posljednji vlasnik pivovare bio je dr. Dušan Dunđerski, kada je pivovara nacionalizirana nakon Drugog svjetskog rata.
Pivovara je neprekidno radila od 1745. do 2007. godine.
Muzejski eksponati
Od kompleksa s zgradama raznih namjena, punionicom, kompresijskim prostorom, fermentorima, spremnicima, Muzej piva smješten je u strojnom dijelu, odnosno pivskoj kuhinji. Riječ je o zgradi koju je izgradila Zrenjaninska industrija piva 1958./59. godine. U njoj su se odvijali najvažniji procesi u proizvodnji piva: priprema slada, varenje i hmeljenje piva. Zgrada se sastoji od četiri kata, a u prizemlju se nalaze kotlovi za kuhanje sladovine i bezalkoholnog pića Tut-gut. Cijeli interijer obložen je bračkim kamenom u devet boja, osim kontrolne sobe koja je naknadno dodana. Sačuvano je oko 50% zatamnjenog stakla na pročelju uvezenog iz Italije. Tu je i oprema koja je 1958. godine uvezena iz Njemačke , od poznate tvrtke Ziemann Sudwerk, bakreni kotlovi kapaciteta do 40 tisuća litara. Na jednoj razini nalaze se tri bačve, a na drugoj velika, za prešanje. Sačuvana je sva arhivska građa pivovare, boce i fotografije. Izlošci iz pogona za proizvodnju octa i pogona za proizvodnju alkohola pivovare preneseni su u muzej. Sačuvan je najvrjedniji i najvažniji proizvodni dio pivovare u kojem se kuhalo pivo – varionicu, sa strojevima i opremom, od kojih neki datiraju još iz vremena prije Drugog svjetskog rata:
Destiler za alkohol tvrtke F. Ringhoffer, Smichow – Prag iz 1899., mjesto proizvodnje: Smichow – četvrt Praga, Prag. Korišten u tvornici alkohola.
Ensinger filter stroj – Njemačka, početak 20. stoljeća
Stari mlin za ječam (kaishar) proizvođača Amme, Giesecke & Konegen Aktiengesellschaft iz 1910., mjesto proizvodnje: Braunschweig – Njemačka
Bačvarska klupa za izradu pivskih bačvi iz 1881.
Stara pivska bačva s natpisom DUNGYERSКY, 25 L s kraja 19. ili početka 20. stoljeća.
3 bakrena kotla
Manifestacija Dani piva pokrenuta je 1986. godine u čast 240 godina proizvodnje piva u Zrenjaninu. Te prve dane piva organizirali su Turistički savez općine i Ugostiteljsko poduzeće Vojvodina. Gradom su počeli vozili fijakeri iz kojih se točilo besplatno pivo, pozivajući sugrađane na druženje i dobro raspoloženje. Svirali su i plesali dječji ansambli, nastupali su pjesnici i slikari, kraj Begeja je mirisala riblja čorba…
Bilo je to vrijeme kada je pivovara radila punom parom, no klasična ovdašnja priča o pretvorbi i privatizaciji došla joj je glave. Osamdesetih godina pivo0vara je zabilježila svoj tehnički maksimum proizvevši 406.000 hektolitara piva i čuvenog energetskog napitka Tut – gut. Krenuvši putem tranzicije i privatizacije, došlo je do pada proizvodnje, a ubrzo posle i prestanka rada. Već 2003. godine pivovara radi tek nekoliko mjeseci, a godinu dana kasnije proizvodnja potpuno prestaje, no firma postoji još neko vrijeme (pivo se proizvodi u Bečeju, a u Zrenjaninu samo flašira), da bi 2007. godine sve stalo, a tri godine nakon toga pokrenut je stečaj.
Prije nekog vremena (2019. godine) pronijela se vijest da će kompanija Carlsberg Srbija iz Čelareva, u saradnji sa Gradom Zrenjaninom, ponovo oživiti brend Zrenjaninskog piva, no u javnosti nije bilo velikog oduševljenja. Iako je bilo onih koji su najavu pozdravili, držeći da je bolje išta nego ništa, mnogi su negodovali, smatrajući da nema smisla proizvoditi Zrenjaninsko pivo izvan Zrenjanina, kad je već Zrenjaninska industrija piva definitivno propala. Pri tome, Carlsberg Srbija je ponudila Zrenjanincima da sami izaberu okus piva i dizajn etikete, birajući između tri ponuđena rešenja. Konačan rezultat trebalo bi biti otvaranje craft pivare u gradu, jer će Carlsberg Srbija od svake prodate boce izdvajati dva dinara za te namjene. Zrenjaninsko pivo kuhalo se u Čelarevu a zadnje količine prodane su 2022., da bi godinu dana kasnije objavljeno da nije skupljeno dovoljno novca za pokretanje craft pivovare. Ipak, Zrenjanin nije bez zanatskog piva, jer u gradu rade dvije male neovisne pivovare - Nomad Beer House na Žitnom trgu koja nudi vlastito točeno pivo, kao i Joks kraft pivara (u sklopu Lion Pub-a).
Za one koji žele znati više:
