Stari je Fezziwig zapljeskao rukama da zaustavi ples te uzviknuo: Odlično!, a guslač zaronio licem u crno pivo pribavljeno baš za tu svrhu. No pojavivši se ponovno, prezre počinak i smjesta počne ispočetka, iako još ne bijaše plesača, kao da su onog drugog svirača odnijeli kući, slomljena od umora, na kapku; a ovo da je neki novi novcijati čovjek, odlučan da ga svirkom nadmaši, ili pogine pri pokušaju. Bilo je još plesanja i igranja zaloga, pa još plesova, a bio je i kolač, i kuhano vino, i veliki komad hladnog pečenoga mesa, i mesna pita, i obilje piva.
Ovu je scenu, uz mnoge druge, pokazivao duh prošlih Božića onom notornom namćoru, tvrdici i sjecikesi Ebenezeru Scroogeu, ne bi li ovaj shvatio kako je sadržajan život prolazio mimo njega dok je on gomilao materijalna dobra, ne mareći što pri tom čini nažao svima, pa i svojim najbližima. I sve se nešto pitam, kad bi Charles Dickens danas pisao Christmas Carol i kad bi nekog suvremenog Ebenezera Brewgea podsjetio kako je sušnu mladost provodio te mu otkrio kako u starosti neće biti nikoga tko bi pozvao rundu i kako će skončati sred birtije od srčane kapi, bi li dotični progledao i počeo uživati u blagodatima pivske ponude, sve časteći redom mnogobrojne goste mjesne pivnice.
Univerzalna prispodoba o blagdanskom milosrđu i širokogrudnosti, o nepodnošljivoj lakoći darivanja, o dobroti i toplini koja tako priliči razdoblju božićnih praznika, gotovo dvjesto godina razgaljuje srca čitatelja sveudilj Globusa. Božićno vrijeme je doba radosti, blagosti i dobrote, to je ozračje u kojem omekša i najtvrđe srce, doba kada je svatko spreman malo dublje posegnuti u džep i priuštiti sebi i svojima kakvu blagdansku poslasticu.
Nikakav izuzetak nisu ni pivopije, a razloga za to je mnoštvo, jer božićno je vrijeme razdoblje raskošne ponude zimskih specijala. I ne samo specijalnih uvaraka, otišlo je to tako daleko da u zemljama razvijenije pivske tradicije i kulture za podmirenje svih obaveza prema darivanju ne trebate ništa drugo osim dobrog pivskog dućana, dakako, jer tamo možete pronaći i pivske žestice, degustacijske setove, čaše, krigle, otvarače, podmetače, poklon bonove za razgledanje pivovare s kušanjem piva, za tretman u pivskoj kupelji, ma za puno toga, a pivska kozmetika se već pomalo susreće i u trgovinama koje nisu specijalizirane pivske.
Kuhanje posebnog božićnog piva ima duboko korijenje za kojim nam valja poći čak u srednji vijek, kada su mnogi samostani im ali pivovare u kojima su redovnici radosno iščekivanja spomendana Isusova rođenja uveličavali najboljim pivom koje su mogli skuhati, naročito pazeći da ono bude prikladno za hladno doba godine, da to bude fini, gusti, tamni i jaki winter warmer. Tako je Tiha noć ujedno i pjenušava noć, jer je možete itekako uljepšati mnogih pivskim specijalima.
A oni, osim prvorazrednih osnovnih sirovina – kvalitetnog slada, često prženog i obilja plemenitih sorti hmelja, sadrže i druge dobrote – vaniliju, čokoladu, karamel, kavu, kardamom i razne orijentalne začine, a znaju se odlikovati i tonovima konjaka i viskija i đina preuzetim od bačava u kojima su odležavale te pjenušave božićne delicije.
Odlično zimsko, blagdansko, božićno pivo, nije više teško naći, dovoljno je otići do prve veće samoposluge, a onda, prije nego se zavalite u naslonjač i potegnete prvi gutljaj, dodajte drvo na vatru (ili odvrnite termostat, svejedno) i upalite rasvjetu na božićnom drvcu, a na televiziji se ionako već vrti Sam u kući šest, to jednostavno nije moguće izbjeći.