Pivnica.net
Banner

Pivo u stihu i prozi

Švejk

Jaroslav Hašek   |   06.02.2013.     7782

Švejk

-Kakve se uvrede Njegovog Veličanstva načine u pijanstvu? - ponovio je Švejk. Svakakve. Napijte se, dajte da vam zasviraju austrijsku himnu, pa bute videli kaj bute počeli govoriti. Tolko bute zmislili o Njegovom Veličanstvu, da kad bi samo polovica od toga bila istina, bilo bi dovoljno da bude on osramoćeni za celi život.

No, to si taj stari gospon zbiljam ni zaslužil. Zemite ovo: sina Rudolfa zgubil je u najboljim godinama u punoj muškoj snagi, suprugu Elizabetu proboli su mu z rašpom, zatim mu se zgubil Jan Ort, a brata, meksičkog cara streljali su u nekakvoj tvrđavi kod nekakvog zida. Sad su mu opet, na stara leta, ustrelili nećaka. Čovek bi moral imati čelične živce. I onda se još seti neki pijani tip i počne ga vređati. Da danas nekaj izbije, idem dobrovoljno i budem služil Njegovom Veličanstvu dok me ne raskomadaju.

Švejk temeljito otpi i nastavi: - Vi mislite da bu Njegovo Veličanstvo to tek tak pustilo? Slabo ga poznate. Rata s Turcima mora biti. Ubili ste mi nećaka, sad bute dobili po njuški. Rat je siguran. Srbija i Rusija budu nam pomogle u tom ratu. Bude se to tuklo. Švejk je u tom proročanskom trenutku izgledao divno. Njegovo prostodušno lice, nasmiješeno kao puni mjesec, zračilo je oduševljenjem. Njemu je sve bilo tako jasno. _ Može biti - nastavio je s oslikavanjem budućnosti Austrije - da nas u slučaju rata s Turskom Nijemci napadneju zato jer se Nijemci i Turci držiju skup. To su takvi gadovi da im nema para na svetu. A ipak se možemo spojiti s Francuskom koja grize na Njemačku još od sedamdeset prve. I onda bu krenulo. Rata bude, niš vam više ne bum rekel. Bretschneider je ustao i rekao svečano:  -Više i ne morate govoriti, pođite sa mnom na hodnik, tamo ću vam nešto reći. Švejk je izašao s redarstvenikom u civilu na hodnik, gdje ga je čekalo malo iznenađenje kad mu je njegov pivski kolega pokazao orlića (policijsku značku sa znakom dvoglavog orla) i izjavio da ga uhićuje i smjesta vodi na policijsko ravnateljstvo. Švejk se trudio objasniti da se gospodin vjerojatno vara, da je u potpunosti nevin, da nije prozborio ni jedne riječi koja bi mogla bilo koga uvrijediti. Bretschneider mu je pak rekao da si je odista dopustio nekoliko kažnjivih djela, medu kojima igra ulogu i zločin veleizdaje.

Potom su se vratili u gostionicu, a Švejk je rekao gospodinu Palivecu: - Imal sam pet piva i jedan kifl s hrenovkom. Sad mi dajte još jednu šljivovicu, jer moram ići zato kaj sam uhapšen. Bretschneider je pokazao gospodinu Palivecu značku s orlićem, trenutak je promatrao gospodina Paliveca, a onda upitao: - Oženjeni? - Jesam. - Može li vaša supruga umjesto vas voditi posao za vrijeme vašeg odsustva?

- Može. - Onda je to u redu, gospodine gostioničaru - veselo je rekao Bretschneider - pozovite ovamo svoju suprugu, predajte joj posao, a navečer ću doći po vas. - Niš se ne brini - tješio ga je Švejk - ja tam idem samo zbog veleizdaje. - Ali zašto ja - zajaukao je gospodin Palivec - ja sam bil tak oprezni.

Bretschneider se nasmiješio i pobjednički izjavio: - Zato što ste rekli da su muhe srale na Njegovo Veličanstvo cara. Oni će vam već izbiti iz glave to Njegovo Veličanstvo. I Švejk je napustio gostionicu Kod Kalicha u pratnji tajnog agenta kojeg je, kad su izašli na ulicu, uz svoj dobrodušni osmijeh na licu upitao: - Jel moram sići s trotoara? - Zašto? - Mislim, kad sam već uhapšeni, da nemam pravo ići po trotoaru. Kada su prolazili kroz vrata policijskog ravnateljstva Švejk je rekao: - Baš nam je vreme fino prošlo. Idete često Kalichu?

I dok su Švejka vodili u prijamni ured, Kod Kalicha je gospodin Palivec svojoj uplakanoj ženi predavao gostionicu,tješeći je svojim posebnim načinom: - Ne plači, ne deri se, kaj mi mogu napraviti zbog posranog lika Njegovog Veličanstva? I tako se dobri vojnik Švejk upleo u svjetski rat svojim milim, ljupkim načinom. Povjesničare će zanimati ono što je vidio daleko u budućnost. Ako se kasnije situacija i razvila drugačije nego što je objašnjavao Kod Kalicha, moramo imati na umu da nije imao prethodne diplomatske naobrazbe.

*****

 

U točionici je vladala grobna tišina. Ondje je sjedilo nekoliko gostiju,  među  njima crkvenjak  Svetog Apolinarija.  Bili su namrgođeni. Za šankom je sjedila gospoda gostioničarka Palivcova i tupo gledala na pipe za točenje piva. - Tak, već sam se vratil - rekao je Švejk veselo - dajte mi krigl pive. Gde je gospon Palivec, je već isto doma? Umjesto odgovora briznula je Palivcova u plač, i usredotočujući svoju nesreću na posebno naglašavanje svake riječi, zajeca: - Da-li su mu des-set-let prije tjedan dana. - No, vidite - rekao je Švejk - ima već iza sebe sedam dana. 

- On je bil tak oprezni - plakala je Palivcova - uvek  je to sam o sebi tvrdil. Gosti u točionici tvrdokorno su šutjeli, kao da ondje lebdi duh Paliveca i nagoni ih na još veću opreznost. - Oprez je majka mudrosti - rekao je Švejk sjedajući za stol uz čašu piva u čijoj su pjeni bile rupice, nastale kapanjem suza gospode Palivcove, dok je nosila pivo na stol. - Današnje vrijeme je takvo da sili čoveka na oprez. - Jučer smo imali dva pogreba - okrenuo je razgovor na drugu temu crkvenjak Svetog Apolinarija.

- Valjda je netko umro - rekao je drugi gost, na što je treći dodao: - Jesu li bili pogrebi s katafalkom? - Rado bi znal - rekao je Švejk - kakvi budu sad u ratu ti vojni pogrebi. Gosti su ustali, platili i tiho otišli. Švejk je ostao sam s gospođom Palivcovom. - Nisam si ni pomislil - rekao je - da bi osudili nevinog čoveka na deset let. Da su jednog nevinog osudili na pet let, to sam već čul, ali na deset, to je već malo previše. 

- Kad je onaj moj priznal - plakala je Palivcova - kak je onda rekel o tim muhama, o toj sliki, tak je to ponovil i na povjereništvu i na sudu. Ja sam bila na raspravi ko svedok,ali kaj sam mogla svedočiti kad su mi rekli da sam u rodbinskom odnosu sa svojim mužem, i da mogu odbiti svedočenje. Ja sam se tak prepala tog rodbinskog odnosa, da nešto i iz toga ne bu ispalo, pa sam odbila svedočiti, a on je, siromak stari, tak na mene pogledal da do smrti na te njegove oči ne bum zaboravila. A posle je nakon rasprave,kad su ga odvodili, viknul tam na hodniku, ko da je od svega toga poludel: »Neka živi sloboda mišljenja!« 

- A gospon Bretschneider više ne dolazi? - upitao je Švejk. - Bil je tu nekolko puta - odgovorila je gospoda gostioničarka - popil je jednu ili dve pive, pital me ko tu dolazi i poslušal kak se gosti razgovaraju o nogometu. Oni uvek kad ga vidiju, pripovedaju samo o nogometu. A on se tak trzal ko da bu posteklil i previjal se. Za ćelo ovo vreme vlovil mu se na udicu samo jedan tapetar iz Prične ulice. - To je stvar vežbe - primijeti Švejk - a jel taj tapetar  bil glupi čovek? - Tak nekak, ko moj muž - odgovorila je uz plač. - Pital ga je dal bi on pucal na Srbe, a ovaj mu je odgovoril da ne zna pucati, da je bil jednom u streljani i da je tam pogodil krunu. Onda smo svi čuli da je gospon Bretschneider rekel, kad je zvadil zapisnik: » No pogledajmo, opet nova lijepa veleizdaja« - i otišel je s tim tapetarom iz Prične ulice.

Švejk je upravo zatražio da mu se rum ulije po drugi put, kad u točionicu ude tajni agent Bretschneider. Bacivši letimičan pogled po točionici i praznom lokalu, sjedne do Švejka i, naručivši pivo, pričeka što će reći Švejk. Švejk je skinuo s vješalice nekakve novine i pregledavajući zadnju stranu oglasa javio se: joj gle, taj  Čimpera  u Straškovoj br. 5, pošta  Račinžves, prodaje gospodarstvo s trinaest jutara vlastitog polja, škola i pruga blizu. (ulomak)

Ilustracije Josef Lada

Jaroslav Hašek češki je novelist, humorist i novinar, pisac remek-djela satire Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Rođen je 30. travnja 1883. u Pragu u obitelji koja je vukla korijene s juga Češke. Hašekov otac bio je učitelj matematike i bankovni činovnik, a preminuo je od posljedica pijančevanja kada je Hašeku bilo 13 godina. Nakon očeve smrti ljekarnik Kokoška zainteresirao se za mladog Hašeka. Zahvaljujući njegovoj potpori završio je Komercijalnu akademiju u Pragu nakon čega se zaposlio u Slavia banci, ali godinu dana kasnije dobiva otkaz zbog čestog opijanja. U studentsko doba već se bavi pisanjem, a povremeno i objavljuje. Uglavnom se radilo o zapisima s putovanja i kratkim literarnim esejima inspiriranim njegovim lutanjima kroz Moravsku, Slovačku i Poljsku u vrijeme praznika.

Nakon otkaza u banci narednih pet godina proputovao je, između ostalog, Bavarsku, Švicarsku, Austriju, Mađarsku, Galiciju, Balkan, Slovačku te Češku. Još od mladosti bio je uvjereni anarhist koji je svoje je stavove objavljivao u mnogim češkim političkim novinama. Tako 1904. postaje urednik omladinskog anarhističkog lista Omladina, a od 1906. do 1907. radio je za anarhističke novine Nova omladina i Komuna. Zbog svog rada u anarhističkim novinama 1907. zatvoren je na mjesec dana. Po izlasku iz zatvora napušta anarhistički pokret. Pokušavajući promijeniti način života, nakon što ju je poznavao nekoliko godina, Hašek se 1910. vjenčao Jarmilom Majerovom, kćerkom dobrostojećeg poduzetnika. Ženidba na žalost nije odveć pomogla pa se dvije godine kasnije, nakon rođenja sina Richarda, počinje baviti krađom pasa i krivotvorenjem psećih rodovnika, baš kao i njegov književni junak Švejk. U to doba napušta obitelj i nastavlja život boema. Volio je živjeti noćni život, a u gostionicama gdje je zalazio važio je za zabavljača, pijanicu i osobu koja se nije ustručavala sukobiti se s policijom.

Pokušao je 1911. počiniti samoubojstvo zbog čega je proveo tri tjedna u klinici za psihički oboljele osobe. Kako bi zaradio za život između 1908. i 1913. radio je nekoliko različitih poslova. Bio je urednik lista Ženski obzor, a radio je i u izbornom stožeru Narodne socijalističke stranke, uređivao magazin Svijet životinja te je preprodavao pse i pisao trač kolumnu u listu Češko slovo. Radio je radio i ono što je teško zamislivo, naime pisao je za novine suprotstavljenih političkih gledišta - socijaldemokratski list Pravo naroda i nacionalno-socijalistički list Češko slovo.

Hašek je pisao lako, obično u gostionicama odakle je slao rukopis izravno uredniku ili na tiskanje. Kao plodan i kvalitetan humorist postao je vrlo popularan. Koristio je teme iz svakodnevnog života običnih ljudi. Svoj sarkazam često je usmjeravao ka političarima, crkvi i vojsci. Ismijavao je birokraciju, stereotipe i sve mane društva s kojima se susretao, dovodeći situacije do apsurda koristeći se provokativnim stilom pripovijedanja. U svom najpoznatijem djelu Doživljaji dobrog vojnika Švejka razotkriva besmislenost, surovost i ludost militarizma, a kroz svog junaka Švejka uvodi u književnost lik čovjeka iz naroda u kome se pod prividnom maskom priprosta čovjeka krije narodna mudrost.

Od 1915. godine nastupa po kabareima kao zabavljač, ali uskoro slijedi poziv u vojsku. U početku njegova je postrojba raspoređena u južnoj Češkoj, da bi potom bila premještena u istočnu Mađarsku, a potom i na bojište u Galiciji. U rujnu iste godine njegova je postrojba, kao rezultat iznenadnog ruskog proboja, ostala odsječena od svoje pozadine i predala se Rusima. Prvotno je zatočen u zarobljeničkom logoru Dárnice kod Kijeva, a kasnije je premješten u mjesto Totskoye kod mjesta Buzuluk (Ural) gdje se zarazio tifusom. U proljeće 1916. pristupa Češkoj legiji boreći se protiv Austro-Ugarske na strani Saveznika. Uskoro postaje daktilograf, a zatim i tajnik u svojoj regimenti. Istovremeno s tim piše humoristične tekstove za list Čehoslovak u kojima podržava borbu Čeha i Slovaka za nezavisnu državu. Neće proći dugo vremena i Hašek će doći u sukob s nadređenima kritizirajući uskogrudnost i prekomjernu opreznost Češkog nacionalnog vijeća u Rusiji i vodstvo češke legije. Nakon pobjede boljševičke revolucije odbio je s Češkom legijom otići u Francusku i krajem 1917. te početkom 1918. pokušava uspostaviti Revolucionarno vijeće čeških radnika i vojnika u Kijevu. Nakon neuspjeha seli se u Moskvu gdje se pridružuje Češkim Socijaldemokratima (boljševicima).

Nakon rata vraća se u Prag s drugom suprugom Aleksandrom s kojom se vjenčao 1920. u Krasnoyarsku, a da se nije razveo od svoje prve supruge Jarmile. Nakon povratka razočaran u sve ono što vidi oko sebe te potpuno nepriviknut na zatečene prilike iznova se prepušta opijanju. U kolovozu 1921. seli se u selo Lipnice nad Sázavou u jugoistočnoj Češkoj gdje radio na svome djelu Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Tu i umire je 3. siječnja 1923. od posljedica upale pluća i zastoja srca.

Hašekovo djelo Doživljaji dobrog vojnika Švejka (u izvorniku: Osudy dobrého vojáka Švejka za světové války, na hrvatskom - Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu) danas se jednoglasno smatra jednim od najvećih djela svjetske satire. Međutim onodobna literarna vrhuška prvotno je negativno reagirala na Hašekovo djelo iako je publika djelo oduševljeno prihvatila. Možda i stoga što je za razliku od Kafke koji je svoja djela pisao na njemačkom jeziku Hašek svoja pisao na svakodnevnom uporabnom češkom jeziku. Švejk se već pojavljivao u ranijim Hašekovim pričama (Dobri vojnik Švejk i druge čudne priče, 1911.; Dobri vojnik Švejk u zarobljeništvu, 1917.). Hašek je prvotno namjeravao napisati šest svezaka knjige. Do smrti je objavio tri nastavka, a posmrtno je objavljen i četvrti dio koji je nadopunio njegov prijatelj Karel Vanek. Nedugo nakon Hašekove smrti Dobri vojnik Švejk zabranjen je u čehoslovačkoj vojsci (1925.), poljski je prijevod zaplijenjen 1928., a sedam godina kasnije (1935.) knjiga je zabranjena i u Bugarskoj, dok su njemački nacisti prijevod spalili 1933. godine. Hašekova rana djela, dok je uređivao časopis Životinjski svijet, posmrtno su sakupljena u knjizi Skandal Bachura: I druge priče i skečevi (1991.). (Izvor: Moljac.hr)

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Mislim da je sada dobro vrijeme za jedno pivo
Franklin D. Roosevelt, američki predsjednik nakon potpisivanja New Deala, dokumenta koji je otvorio put ukidanju prohibicije

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi