Božić se danas u Njemačkoj smatra blagdanom odmora, mira i razmišljanja, koji se provodi u najužem krugu obitelji, pod božićnim drvcem i uz televizor. Kod nas je to malo drukčije, najmanje jedan dan okupljamo se u velikom broju i priređujemo privatni božićni sajam. Piše Braumagazin.de
Četiri generacije naše velike rodbine uvijek se okupljaju kod nekog od nas da bi uživale u svim delicijama koje nudi božićni sajam. Uvečer glavnu ulogu preuzima kuhano vino, koje se često potroši u velikoj količini. Ove godine sajam se održava kod nas, a kako sam ja pivar, a ne vinar, uvečer će se piti kuhano pivo, a ne vino. Većina će ih na našem božićnom sajmu po prvi put vidjeti i kušati kuhano pivo. I ovdje vrijedi pravilo - ako se to pokaže dobrim, radit će to poslije i sami.
Kakva je uloga kuhanog piva u povijesti, nije sasvim jasno. Toplo pivo se doduše pije već stoljećima, a koristi se kao manje-više ugodan medikament za ublažavanje različitih tegoba. Začini su igrali važnu ulogu u vrijeme najvećeg procvata Gruitbiera, koje je umjesto hmeljem bilo začinjeno smjesom bilja i začina, koja je pivu davala gorčinu i aromu i konzervirala ga. Tada su se koristili mjesni začini, a egzote kao što su cimet, korijander, đumbir, vanilija ili muškatni oraščić bili su nepoznati ili nedostupni.
Moderno kuhano pivo „izmislila" je tek devedesetih godina belgijska pivovara Liefmans. Baza za kuhano pivo bilo je njihovo pivo St. Louis Kriek, zaslađeno pivo s višnjom na bazi lambica. Proizvodnja je poprilično složena, jer se višnja dodaje tek kad lambic odleži godinu dana. Nakon toga pivo s višnjama dozrijeva još jednu godinu. Za kuhano pivo dodaje mu se još smjesa začina strogo čuvanog sastava.
Jednu drugu verziju kuhanog piva kuha Stralsunder Störtebeker Brauerei. Ovdje je riječ o lageru, u koji se uz zimske začine kao što su cimet i klinčić, dodaje sok od bazge, koji pivu daje jaku crvenu boju i voćni okus. Treći predstavnik garde kuhanih piva nastaje u Dermotu u privatnoj pivovari Strate. Ovdje je međutim riječ o industrijskoj varijanti: prema vlastitim podacima, riječ je o pivu stila pilsner, koje je pomiješano sa sokom od trešnje, aromama i vitaminom C.
Većina recepata za kućnu pripremu kuhanog piva predviđaju tamno pivo. No, važno je da ne bude previše gorko i suho. Minhensko sladno tamno preporučljivo je, baš kao i tamno bock pivo ili tamno pšenično, ili weizenbock. Sadržaj alkohola u kuhanom pivu određen je pivom od kojeg se pravi, pa onda ne uzimajte bock niti doppelbock, ako namjeravate popiti više od čaše, dvije.
Kod većine recepata kuhano pivo sadrži između 10 i 40 posto soka od višnje ili naranče, da bi pivo dobilo kiselkasto-voćnu aromu. Pritom sok od višnje daje pivu ne samo zanimljivu boju nego daje i meni vrlo privlačnu aromu koja vuče na bademe, što daje naročit božićni ugođaj.
Šećer i/li med također su nužan sastavni dio recepta. Oni toplom napitku daju punoću i ublažavaju voćnu kiselinu iz dodanog soka. Količina je stvar ukusa, a recepti govore o 10 pa čak do sto grama na litru (prosjek je 40 grama). Lakša i suša bazna piva s puno voćne kiseline zahtijevaju više šećera od relativno slatkih jakih piva. Manjka li pak kiseline, pomoći će sok od limuna - recepti koje sam pronašao kažu - 2 do 20 mililitara na litru.
Mješavina začina također je individualna. Cimet (na ilustraciji označen slovom A, jedna polovica do dva prutića na litru), zvjezdasti anis (B, jedan do dva komada na litru), klinčić (K, 2 do 8 komada na litru). To su osnovni začini u većini recepata. Drugi recepti predviđaju još dodavanje male količine kardamoma (F), muškatnog oraščića (M), pimenta (L), svježeg đumbira (C ) i mahune od vanilije. Ako vam je sastavljanje ovakve mješavine začina preskupo, kupite gotove vrećice začina za kuhano pivo i dodajte dvije vrećice na litru.
Samo radi potpunog objašnjenja: macis (D), komorač (G), i anis (H) se ne koriste u ovim receptima.
Ako mješavina nije dovoljno jaka, može se dodati malo ruma. To se predlaže u otprilike jednoj trećini recepata koje sam čitao. Predložene količine variraju od 10 do 140 (!!!) mililitara ruma na litru kuhanog piva. Za moj ukus je to nepotrebno, čak i kod blagog baznog piva.
Iz prostudiranih recepata napravio sam ovaj svoj:
2 boce punog sladnog tamnog piva, na primjer Weltenburger Barock Dunkel ili Ayinger Altbairisch Dunkel
0,5 l soka višnje
50 g šećera, ili 60 g meda
jedan prutić cimeta
2 klinčića
1 zvjezdasti anis
2 žlice limunova soka
Đumbir nije za svakoga Osim specifične arome, on piću daje i oštrinu i s tim se lako može pretjerati. Tko ga voli, može dodati pola do jedna žličice svježe nasjeckanog đumbira. Po želji možete dodati i malo muškatnog oraščića ili vanilije.
Dobit ćete tako dobru litru i pol kuhanog piva. priprema je vrlo jednostavna. Sastojke ulijte u lonac i pažljivo zagrijte do otprilike 70 stupnjeva Celzija. Nipošto ne smije prokuhati, jer će alkohol ispariti i dobit ćete dječji punč.
Kad postignete potrebnu temperaturu, kušajte i po potrebite još zasladite ili zakiselite limunovim sokom. Ostavite 15 do 20 minuta poklopljeno i onda poslužite. Morate paziti da ne zagrabite začine. To možete pojednostaviti, ako koristite vrećicu sa začinima, ili ako začine stavite u „infuzer" za čaj.
Živjeli i sretan Božić!
Izvor: Braumagazin.de
