Sve je isto ko i lani

Ne znam možete li to uopće razumjeti ali ima stvari u kojima ponavljanje nije majka mudrosti, nego prije – uzaludnosti. Koliko god, naime, da domaćem ugostitelju ponavljate osnovne pojmove posluživanja piva, bit će vam tru uzaludan a nauk neće ostaviti trajne posljedice. Sve će biti isto ko i lani – pivo će biti flaširano i ledeno hladno, a ako će i biti točeno bit će bezlično i bezukusno, uvijek ćete uz pivo jedne pivovare dobiti čašu neke druge, a podmetača uopće neće biti, pa će vam kapi tekućine padati po odjeći.

Kako živim u Daruvaru, središtu češke manjine, naročito sam alergičan na uporno inzistiranje konobara da imaju BADVAJZER, nudeći pivo Budweiser Budvar, dakle ono češko iz grada České Budějovice. To pivo se zapravo zove Budějovický Budvar, a izvozna varijanta nosi njemački naziv Budweiser Budvar – dakle: BUDVAJZER Budvar, nikakav BADVAJZER. Onaj američki Budweiser iliti Bud u nas imaju samo rijetki lokali u velikim gradovima, pa je zabuna zapravo posve nevjerojatna, a kad je uporno ponavlja konobarica za koju pouzdano znam da je barem jednom u životu s lokalnom češkom besedom bila na izletu u Budějovicama, pa i u razgledanju dotične pivovare, mojoj žalosti nema kraja.

Ali, tu nema pomoći.

Kao što ne vrijedi sugerirati ugostiteljima da je točeno pivo bolje od flaširanog, da im je jeftini papirnati podmetač odličan pomagač, jer će goste poštedjeti kapanja vode po hlačama i potopa na stolu te da je (pre)niska temperatura piva smrtni neprijatelj uživanja u pjenušavoj tekućini…

Bezbroj sam puta ponavljao te jednostavne lekcije, pa i ljudima koje dobro znam i koji su se kleli da sam im otvorio oči i da će sve raditi tako kako kažem, a sutra opet sve po starom.

Dakako ima puno primjera kad vam, neće pasti na pamet prigovarati što je u ponudi samo jedna vrsta piva, pa čak i malo prehladna i u neodgovarajućoj čaši. Kao što je to bilo u slučaju kada je snimljena naslovna fotografija – što bi rekao Jura Stublić: milion kilometara od nigdje, na poljskom putu „bratstva-Jedinstva“, odnosno nakon mukotrpnog pohoda na Kudin most. To pivo je bilo najbolje na svijetu, ali ako si ugostiteljski objekt u turistički ambicioznoj destinaciji, e onda ne može. Onda bi pivo trebalo biti optimalno ohlađeno, svježe, ukusno, u svojoj čaši i s podmetačem… Trebalo. Ali, šipak.

Evo, baš na današnji dan prije 13 godina, 8. kolovoza 2013. objavio sam na Facebooku crticu o epizodi u kafiću Best u auto kampu Selce. Čitajte i uživajte:

-Točeno pivo, kažem ja, već polako uzdrman velikom vrućinom i ogromnom žeđi.

-Nema točenog, kaže mlađahni konobar. Ima samo veliki i mali Pan i malo Karlovačko.

-Ali, ovdje piše da ima točenog, ne dam se ja, mašući plastificiranim cjenikom.

-Cjenik ne zna sve, slavodobitno poentira konobar.

-Ma, vidim ja da vaš cjenik ne zna štošta, jer tu piše da se nudi i Tuborg Green i Budweiser, Guinness, Union i Laško...

-Eeee...

-Dobro, riskirat ću s jednim velikim Panom.

-I, je li se rizik isplatio, upita šeretski konobar kad sam dopio svoje pivo.

-Nije, al' daj još jedno.