-Naš zadatak, drugovi, nije da podižemo kvalitetu piva, nego moramo osigurati da ga radni ljudi imaju dovoljno. Tako je, podsjeća nas ovih dana „notorno poznati list zemalja češke krune Pivski glasnik“, mudro zborio izvjesni društveno politički čimbenik, trudbenicima Pivarskog istraživačkog zavoda, sredinom osamdesetih godina, kada je tržištem vladala nestašica sirovina, a pivovare kuhale što su imale. Danas je ponuda repromaterijala takva da svatko može birati po svojim željama i potrebama, ali pivarima opet kakvoća nije prva briga.
Ovoga puta zato što se ona kod svakoga, tko ima ambicije držati glavu nad površinom uzburkanog tržišnog oceana, naprosto podrazumijeva, a u nesmiljenom hrvanju s konkurencijom odlučujući poeni osvajaju se dobrim pogađanjem ukusa ciljane potrošačke populacije, praćenjem trendova, prihvaćanjem ili kreiranjem modnih hitova.
-Ako volite pustolovinu, onda volite i Iguazu, reklamni je slogan za pivo koje se proizvodi u argentinskoj provinciji Missiones, nazvano po nekakvom tamošnjem vodenom božanstvu, i on zorno pokazuje dokle je to došlo, i da izričaj sto ljudi, sto ćudi ujedno znači i da svakoj ćudi valja ponuditi makar po jedno pivo, jer inače niste učinili ništa. Ovo pivo, tvrde njegovi promotori, odlikuje blagi slatkasti miris, koji se osjeti samo pri otvaranju boce, suzdržana nazočnost hmelja i kratkotrajna pjena – u jednu riječ, sve je kao kod formule jedan; slutiš da nešto treba doći, a to protutnji, i nema ga, i prije nego što se snađeš. Sve to, pa još dizajn holbe i stilizirani crtež pirane razjapljenih čeljusti na etiketi, sračunato je na osvajanje ukusa mladih i poduzetnih ljudi. A to je samo jedan ukus u njihovu neslućeno pregolemom mnoštvu, i nesagledivom šarenilu. Med je sladak, pa ipak ga svi ne jedu. Koliko god janje bilo dobro, teško ga je skuhati po svačijem ukusu. Kravu pojedu cijelu zato što jedan voli od noge, a drugi od plećke. Kad bi sve glave bile iste, ne bi bilo pazara u Biledžiku. Ukusi su različiti – nekome se dopada majka, nekome kći, a nekima obje.
Ima i takvih ukusa, koji sami pokrivaju čitav spektar, potvrđujući da i u onoj Nema lošeg napoja za dobru krmaču također ima nečega. Evo, pokazao je to stanoviti Doug Montgomery, Novozelanđanin koji je obišao svih 1.130 gostionica u svojoj zemlji, i na svakom šanku popio po pivo, potrošivši na taj pothvat 11 godina. I nešto novca. No, ipak je više onih koji biraju što će popiti, bez obzira po čemu se ravnaju, pa tako nije dovoljno da postoji svijetlo, tamno i crno, gornje i donje vrenje, pils i lager, stout i ale i šta-ti-ja-znam; da se za proizvodnju slada koristi ječam, pšenica, riža i kukuruz, a za začin uz najrasprostranjeniji hmelj još i džumbir i štošta drugo; da se specijalne vrste dobivaju uz pomoć dima, pare ili užarenog kamenja – sve je to premalo i ništa, jer preko svake mjere puno ima zainteresiranih konzumenata da se sve što se ponudi ne bi ubrzo izgustiralo, i da se ne bi svakodnevno tražilo više, drugačije, novo. Kao što su posebne marke, s većim udjelom slada i pripadajućeg alkohola, ili, primjerice, u Češkoj, pivo Crveni zmaj koje se proizvodi po prastarom receptu iz 16. stoljeća, sa smjesom bilja od koje dobiva jedinstvenu boju i naročit miris. Ili pivo najkraćeg imena na svijetu, E, koje uz dodatak istoimenog vitamina sadrži i okus viskija, te navodno pobuđuje spolnu želju, pa je proizvođač u promidžbenoj kampanji uz trodecove doze dijelio i znate-već-što. Garnet Rebel nazvan je prvim pivom čeških žena i kombinira štih karamela, svojstven tamnim sortama, s gorčinom tipičnom za svijetli ležák , i podesan je za one koji slabije podnose alkohol. Kosher iz pivovare Nova Paka radi se prema strogim tradicionalnim židovskim uvjetima, nešto kao misno vino, Kvasar je nefiltrirano pivo s dodatkom meda, Velvet famozni efekat lavine postiže uz pomoć dušika, zbog čijeg se miješanja s ugljičnim oksidom preporuča onima koji pate od želučanih tegoba, a Doktor iz Svitave navodno tako uspješno spušta šećer, da bi se uskoro možda mogao izdavati na liječnički recept.
I to je samo početak i sićušan djelić ukupne ponude. U Njemačkoj čak 68 posto produkcije čini svijetli pils, a u trgovine stiže između pet i šest tisuća vrsta piva. Među njima sve je više pivskih mješavina – piva s dodatkom kole, šampanjca, ruma – pa je preklani na njih otpadalo gotovo milijun i pol hektolitara, što nije daleko od polovice cjelokupne hrvatske proizvodnje piva, a porast u odnosu na prethodnu godinu bio je veći od petine. Onda, tu su još kokteli, a u njima se pivu dodaje limun, sok od jabuke ili manga, jaje, jogurt, šeri, konjak, cimet, muškat i koješta drugo. Napokon, iako je to još daleko od kraja – znajući da neki to vole suho, Miracle beer company iz Suffolka ponudila je pivskim hobistima prah za kućnu proizvodnju piva, koji kad se pomiješa s vodom, nakon dvotjednog vrenja daje pivo. Dva su hamburška gimnazijalca otišla i korak dalje, pa su, na temelju iskustva s instant kavom, napravili prah, koji uz dodatak vode odmah daje nenadoknadivi zlatni sok. Eto, dovoljno je poželjeti, jer za svaki ukus postoji makar jedno pivo. A ukusa, kako vidimo, i kako kaže stara pučka izreka, ima i takvih koji zaslužuju – batine.
Originalno objavljeno na Radio Daruvaru, u emisiji Petkom uz radio i pivo, rubrici Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, u petak, 15. rujna 2000.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
