Sva zagrebačka božićna piva

Tradicija pripremanja posebnih božićnih piva vraća nas u doba oko pet stoljeća poslije Krista i vodi na sjever Europe, u skandinavske zemlje, otkud se ovaj običaj proširio u zemlje njemačkog govornog područja, te Englesku i Irsku, gdje se pripremanje posebnih božićnih piva smatra isto tako sastavnim dijelom božićnih običaja.

Posljednjih nekoliko godina i pivovare u tradicionalno „vinskim" zemljama kao što su Italija i Francuska, pripremaju uoči blagdana svoje birra di Natale, odnosno bière de Noël.

Zagrebačka pivovara se pridružila trendu pripreme posebnih božićnih piva već 1990. godine i od tada svake godine krajem studenog, na policama trgovina osvane novo izdanje božićnog piva. Ono što daje osobiti čar ovome pivu je ne samo pivo, već i umjetnička dimenzija ovog projekta. Naime, svake godine na boci božićnog piva nalazi se nova etiketa, i to uvijek drugog autora. Tako su u protekla dvadeset i dva izdanja, na kreiranju vizualnog identiteta božićnih piva sudjelovala dvadeset i dva autora.

Ljubaznošću Zagrebačke pivovare, posuđeni su radovi koje pivovara posjeduje u svojem vlasništvu, tako da su u projektu „U muzej na pivo!" Gradskog muzeja Bjelovar prvi put radovi izloženi izvan Zagreba. Na žalost, nedostaju radovi iz 1994. i 1998. godine, autora Miroslava Šuteja i Đure Pulitike. Izloženi radovi rječito govore o tome kako su božićno pivo doživljavali ne samo doajeni hrvatskog slikarstva, već i posljednjih nekoliko godina mladi, ali već etablirani likovni umjetnici. Stoga na etiketama nalazimo različite motive čiji je zajednički nazivnik Božić, blagdan, Zagreb i zimske radosti.

Autor prve etikete božićnog piva koje je Zagrebačka pivovara lansirala na tržište 1990. godine, zagrebački je slikar Antun Mateš, autor mnogobrojnih veduta rodnog Zagreba slikanih u atmosferi osobnih sfumatoznih sjećanja Zrinjevca i kazališta, Gornjeg i Donjeg grada i Ilice, pa je tako na prvoj etiketi prikazan i jedan od simbola Zagreba - spomenik bana Jelačića. S motivom Zagreba se ponovo susrećemo 1992. godine na etiketi Vasilija Jordana na kojoj su prikazana Kamenita vrata, ispred kojih su tri eterična lika, u odjeći s početka 20. stoljeća, a u tmini iz dubine haustora naziru se svjetla s božićne jelke.

Motiv anđela susrećemo čak na nekoliko etiketa, 1991. godine je na srebrnastoj podlozi prikazan anđeo koji drži u ruci zvijezdu, a iznad je natpis Svijetlo Božićno pivo, autora Ivana Lovrenčića. Rudolf Labaš je za 1995. godinu nacrtao ljupkog anđela kako drži u ruci bocu s pivom, a oko glave je ovjenčan zelenim grančicama s kojih vise češeri hmelja. Srebrni anđeo Zlatana Vrkljana na etiketi za 1996. godinu pluta po nebeskom svodu posutom zvijezdama, dok mu nad njima put pokazuje zvijezda repatica. S anđelima se ponovo susrećemo deset godina kasnije, 2006. godine na etiketi čiji su autori dizajnerski dvojac Bruketa i Žinić.

Starinski, tradicionalni božićni ugođaj odaje etiketa majstora naive Ivana Lackovića Croate, autora za 1993. godinu. Na vrlo sugestivan, gotovo opipljiv način prikazan je detalj seoskog božićnog ugođaja - sveta slika s motivom Bogorodice s djetetom, iznad slike se nalazi zelena grančica (nekada se na selu nije kitio bor, već se samo ukrašavala borova grana) s koje kao ukrasi vise zimske crvene jabuke, simboli zdravlja i dugog života. Ispred svete slike nalazi se stolić s upaljenom svijećom.

Nasuprot ovog svetačkog i uzvišenog motiva, etiketa Zlatka Kauzlarića Atača iz 1997. godine isto tako odiše duhom nekih prošlih vremena, ali u prizoru obnažene žene u prvom planu sadržana je nezatomljena erotičnost, a elementi urbanog božića sadržani su u motivu okićene božićne jelke ukrašene staklenim kuglicama. Ovakav prizor na etiketi božićnog piva pomiče granice stereotipa, u kojem su isključivo pjenušac ili vino svečarska pića.

I na etiketi za 1999. godinu prikazani su muškarac i žena, ali u likovnom izričaju autora Vaska Lipovca. Muškarac je mornar, kao i na velikom broju njegovih radova. Mornar i žena stoje jedno nasuprot drugog, ruku ispruženih jedno prema drugome gdje im se na pola puta spajaju da bi zajedno nešto držali. A to nešto je malo božićno drvce okićeno šarenim kuglicama. Prizor rječito govori o zajedništvu i bliskosti koje trebamo osjećati za Božić. Iznad para su dva niza stiliziranih zastavice različitih zemalja, a njima Vasko Lipovac kao da govori: kapetan duge plovidbe vratio se kući kako bi najveći blagdan u godini proveo u svom domu okružen najmilijima. Istu poruku šalje i etiketa za 2002. godinu, autora Vjekoslava Vojka Radoičića, po obrazovanju pomorca, a po vokaciji slikara - krupne pahulje snijega padaju na primorski gradić, dok brod plovi prema luci. Na velikom bijelom oblaku koji podsjeća na bogatu, gustu pivsku pjenu piše Božićno pivo, a iznad, u plavom eonu podsjetnik da se radi o posebnom zimskom pivu.

Godine 2000. predložak za pivsku etiketu bila je slika Rudolfa Patera pod nazivom „Osmjeh mog oca" na kojoj je prikazan detalj vrtuljka - konjić, na kojem smo kao djeca „putovali" krug, dva ili tri, u onim rijetkim prigodama kada bi neki veći cirkus dolazio u naše mjesto. Prizor odiše djetinjstvom, a kako se nalazi na etiketi posljednjeg izdanja božićnog piva u 20. stoljeću, kao da na neki način i simbolizira opraštanje s dobom djetinjstva i ulaskom u novo doba lišeno većine stvari kojima smo bili okruženi kao djeca.

Na etiketi prvog božićnog piva u novom tisućljeću autora Željka Kipkea, 2001. godine prikazane su visoke, strogo geometrizirane zgrade nebodera. Djeluju hladno i neosobno, ali obasjane zlatnom svjetlošću tri zvijezde pružaju osjećaj topline. Crvenkasta boja simbolizira vatru, a prigušeno zelenilo noćnog neba, zelena tmina prozora na neboderima te zelenim slovima ispisani natpis Božićno pivo uz donji rub etikete, asociraju na zelenu boju borovih grančica.

Neizostavni i najkarakterističniji božićni motiv, ukrašena jelka, ponavlja se nekoliko puta. Božićnu jelku na etiketi za 2003. godinu splitski slikar Matko Trebotić smjestio je na plavu ovalnu podlogu te okitio šarenim ukrasima, a iznad nje je zlatna zvijezda repatica. Detalj jelke s pivskim bocama nalazi se i na etiketi za 2004. godine Mladena Veže. Etiketa je puna božićne simbolike - zvončića, zvjezdica, licitarskih ukrasa, ali autor ipak ostaje vjeran i svojim omiljenim primorskim krajolicima pa u gornjem dijelu etikete kroz otvorene žaluzine prozora pogled puca na primorski gradić s karakterističnom arhitekturom kamenih kuća, morsko plavetnilo i jedrilicu napetih jedara. Šarena božićna jelka na zlatnoj podlozi Ivice Propadala iz 2005. godine geometriziranog je oblika, sastavljena od tri trokuta različite veličine, a strogoću pravilnih linija ublažavaju šareni krugovi od kojih sastavljena cijela jelka.

Zagrebačka pivovara je 2007. godine uključila u izradu etikete Božićnog piva studente Akademije likovnih umjetnosti. Na natječaju održanom u listopadu, među tridesetak pristiglih radova izabran je rad Livija Rajha, studenta četvrte godine animiranog filma i novih medija na ALU. Na etiketi se nalazi stilizirana pivska boca načinjena od crvene trake posute sitnim bijelim zvjezdicama, a na etiketi su i svi podaci o proizvodu - godina proizvodnje (AD MMVII), podatak o udjelu alkohola u napitku (alk. 5,2 vol.), naziv proizvoda (Božićno pivo) i uz donji rub kratica ZP (Zagrebačka pivovara).

Od 2008. godine Zagrebačka pivovara u suradnji s Institutom za suvremenu umjetnost raspisuje natječaj kreiranje etikete za božićno pivo za umjetnike do 35. godina starosti. Te je godine izabran rad Marka Tadića koji je predložak za etiketu uradio u maniri stare kolaž razglednice s početka stoljeća. Na etiketi se našao središnji motiv - uspavani seoski krajolik čiju bjelinu razbija kolorirani crtež stilizirane podloge.

Na jubilarnom 20. izdanju božićnog piva 2009. godine Zlatan Vehabović je prikazao mladež kako na otvorenom ukrašava jelku. Etiketa odiše razigranošću i vedrinom.

Na prošlogodišnjoj etiketi, 2010. godine, ponovo se našao motiv vezan uz božićnu jelku, ali autor Mladen Donadini iskoristio je samo detalj - raznobojne staklene kuglice.

Prije nekoliko dana predstavljeno je posljednje zagrebačko Božićno pivo. Pobjednik ovogodišnjeg natječaja Zagrebačke pivovare i Instituta za suvremenu umjetnost za likovno rješenje etikete je 31-godišnji likovni umjetnik Miron Milić, autor kolorističkog crteža zimskog krajolika, koji će krasiti 22. izdanje Božićnog piva Zagrebačke pivovare.

Kataloški popis izložaka:

1. Antun Mateš, 1990., dimenzije 28 x 49 cm

2. Ivan Lovrenčić, 1991., dimenzije 27 x 38 cm

3. Vasilije Jordan, 1992., dimenzije 30 x 30 cm

4. Ivan Lacković Croata, 1993., dimenzije 36 x 27 cm

5. Rudolf Labaš, 1995., dimenzije 59 x 44 cm

6. Zlatan Vrkljan, 1996., dimenzije 58 x 49 cm

7. Zlatko Kauzlarić Atač, 1997., dimenzije 99 x 67 cm

8. Vasko Lipovac, 1999., dimenzije 35 x 31

9. Rudolf Pater, 2000., dimenzije 35 x 41 cm

10. Željko Kipke, 2001., dimenzije 38 x 43 cm

11. Vjekoslav Vojko Radoičić, 2002., dimenzije 66 x 48 cm