Pivnica.net
Banner

Pivo u stihu i prozi

Suze u pivu

Zvonimir Majdak   |   22.05.2022.     220

Suze u pivu

„Plakati u pivo“ je fraza koja označava čovjeka koji nakon par pića postane tako sentimentalan da proplače i zbog najbezazlenijih razloga – zbog bivšeg partnera ili partnerice, kvara mikrovalne pećnice, ili prolijevanja pića po košulji, objašnjava internetski rječnik Urban dictionary.

Otkako je 1950. godine country velikan Hank Williams otpjevao There 's a tear in my beer  (There's a tear in my beer/ 'Cause I'm cryin' for you, dear/ You are on my lonely mind/ Into these last nine beers/ I have shed a million tears...) mnogi su u svojim pjesmama koristili motiv suza u pivu da bi izrazili osjećaj koji je jedan drugi pjevač opjevao kao pijem da je zaboravim, a tuga se veća stvara... Među ostalima napravilo je to i Prljavo kazalište u pjesmi Previše suza u mom pivu.

Prohibicija vas tjera da plačete u svoje pivo, ali vam istovremeno ne dopušta pivo u koje biste plakali  rekao je jednom američki humorist Don Marquis, a tako nešto desilo se i Zvonimiru Majdaku u priči Suze u pivu, objavljenoj u kolumni Jedna ploča jedna priča u RTV prilogu Večernjeg lista od 11. prosinca 1992.

Evo te priče:

„Ti nisi dovoljno žena da bi mi preotela moga čovjeka“ pjeva odlučno i samouvjereno Dottie West. Da bi to potkrijepila, potrebno joj je nešto oko dvije minute, a u dvije minute, čak i uz pjesmu, ne može se bogzna kakav posao obaviti... „Dopusti da te još jednom držim u naručju. Više nećeš biti moja“, cvili pokojni nezaboravni Jim Reeves. „Stoga podijelimo te male životne radosti...“ Loše vijesti i dalje pristižu: kakva se to užasna tragedija dogodila u Rozinoj kantini u El Pasu? O tome izvješćuje Hank Snow u istoimenoj meksičko-teksaškoj baladi s pucnjavom i ranjavanjem. Hladno-tvrde su životne činjen ice: naprimjer, tip se prijevremeno vraća kući u grad i u usputnom vinotočju zatiče stance kako se cerekaju na njegov račun. Dabome, nevjerna supruga u njegovoj je odsutnosti priredila raspojasanu zabavu na kojoj se cuga i koješta nemoralno zbiva... Što tom čovjeku preostaje nego da ojađeno konstatira da mu je srce prepuno igli i pribadača...!

Neka frajer bude zadovoljan i sretan što mu na pamet nije palo da izvrši samoubojstvo!

Nedavno objelodanjena studija nekih sociologa, a temeljena na istraživanjima u pedesetak širih gradskih područja u SAD-u, nudi onespokojavajući zaključak: što duže vremena bijelci provode slušajući country glazbu, to je među njima veći postotak samoubojstava! Premda vrli sociolozi drže da uzrok podizanja ruke na vlastitu malenkost može biti siromaštvo, razvod, prazan džep i mnoge druge životne nedaće, oni ipak nepokolebljivo tvrde da je veza između drcedrapateljnih tema C&W i samoskončavanja – dokazana stvar... A zaboravili su, ili im je nepoznato, da je 1986. odbijena kao neosnovana tužba protiv teškometalne grupe Judas Priest jer je, tobože, jedan njihov LP album potaknuo na pokušaj samoubojstva dvoje obožavatelja. Ljudi iz Nashvillea zaduženi za čistoću country glazbe odbijaju s indignacijom brzoplete zaključke i zaklinju se da ova glazba čak pomaže spoznaji samoga sebe i duševnom zdravlju...

Preslušavajući dvostruki album naslovljen Country Giants u izdanju kuće Camden, ni u jednom trenutku nisam došao u napast da učinim nešto destruktivno. Naprotiv, uživao sam u skladbi Kentucky koju virtuozno interpretira Chet Atkins (nekom će se više dopasti Wheels...), u Anita you are dreaming Waylona Jeningsa, u Gipsy feet Jima Reevsa, etc. Možda je duševnoj ravnoteži kumovala činjenica da nisam pio pivo, Kritičan je trenutak, kažu, kad vam u kriglu s pivom stanu kapati suze...

(Jedna ploča jedna priča, Večernji list 11. prosinca 1992.)

Zvonimir Majdak, hrvatski književnik (Zrinska kraj Grubišnoga Polja, 26. siječnja 1938.  – Zagreb, 20. srpnja 2017.). Studij jugoslavenskih jezika i književnosti završio 1964. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Uređivao je časopise Republika i Polet te biblioteku stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost. Književnu karijeru započeo je pjesmama (Tip na zelenoj livadi, 1960.; Ukleti motociklist, 1963.). Pisao je i televizijske drame, feljtone, kritike i putopise, ali se nadasve afirmirao kao pripovjedač. Romanom Bolest (1964.) započeo je ciklus egzistencijalističkih proza u kojima se alegorijski tematiziraju problemi života u urbanoj sredini. U kultnome romanu Kužiš, stari moj (1970.), koji je doživio uspješnu kazališnu i filmsku premijeru, uveo je zagrebački žargon s izrazima karakterističnima za mladi naraštaj.

Autsajdersku poziciju središnjega lika prate i romani Stari dečki (1975.) i Gadni parking (1980.). U nekoliko romana parodira se trivijalna matrica (Pazi, tako da ostanem nevina, 1971.; Marko na mukama, 1977.; Biba, okreni se prema zapadu, 1982.). Bliska mu je i tema vezana uz ljude i događaje koji čine povijest u nastajanju (Tiha jeza, 1975; Muška kurva, 1986.; Umrijeti u Tuškancu, 1992.; Tajna trga N, 1993.). Više romana napisanih u žanru pornografskoga romana (Baršunasti prut, 1987; Gospođa, 1988; Ševa na žuru, 1989.; Ponovo sam nemoralna i pokvarena, 1996.; Želim još puno puta, 2001.; Fircigerice, 2010.) objavio je pod pseudonimom Suzana Rog.

Majdakovi romani slijede zakone vladajućih proznih modela vremena u kojem su nastajali. Početna egzistencijalistička koncepcija iz 1960-ih, zamijenjena je u 1970-ima prozom u trapericama ili tzv. frajerskom prozom, a u 1980-ima i 1990-ima može se govoriti o žanrovskoj hibridnosti. Neovisno o tome kojemu modelu pripadali, u Majdakovim se romanima redovito prepoznaje težnja za lakim fabuliranjem kojim se nastoji približiti čitateljskoj publici. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo za 2014. (Hrvatska enciklopedija)

Ilustracija Family guy

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Pijanac je čovjek koji se rado i često, sustavno opija; čovjek koji uredno i skladno pije je samo pilac, ako vam ta riječ prija – ukusan potrošač vina.
Tin Ujević

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi