Sumrak češke pivnice
Dobri vojak Švejk se okreće u grobu a skupa s njim i milijuni drugih umrlih sunarodnjaka, koji ni u najcrnjim snovima svoju domovinu ne bi mogli zamisliti bez piva i tradicionalne češke pivnice, piše češki bloger na portalu Idnes.cz.
Ove je godine po prvi put u češkoj povijesti prodano više piva u bocama i limenkama, nego što se istočilo u gostionicama. Cijena točenog piva, koje je uvijek bilo narodno piće, dostupno svima, skočila je tako visoko da masa ljudi za njega više nema novaca. Strancima je pivo još uvijek jeftino, čak i smiješno jeftino, ali što dalje, to više Čeha radije za pola cijene točenog piva kupi bocu ili limenku i pivo popije kod kuće, ili čak „po ukrajinski" na nogostupu pred dućanom.
Kriza je kriza i bolje je ugasiti žeđ i zlatnim sokom iz boce, nego piti vodu. Ali, duša ljubitelja pivske poezije trpi i plače. Ne postoji bolje od dobro ohlađenog točenog „pivečka" u orošenoj krigli, kojom se možete pošteno kucnuti, uroniti usne u baršunastu pjenu i tu nebesku manu izliti u prašnjavo grlo. Nema boljeg od slasnog mudrovanja nad kriglom u gostionici, u koju se ljudi znani i neznani sa svih strana skupljaju kao pčele u košnicu.
Češka gostionica nije tek tamo neka restauracija, pizzeria ili bar - to je posvećeno mjesto, gdje se muškarci, ali isto tako i žene, skupljaju s takvom pokornošću i pravilnošću kao drugi, pobožniji narodi u crkvama. Pivnica, to je mjesto gdje susjedi popiju čašu piva, gdje se opušteno razgovara i šali, mjesto gdje s drugima dijelite sudbinu i točeno pivo iz zajedničke bačve. Pivnica je hram češkog duha umornog od cjelodnevnog posla i ofucanog od života.
Samo što je stvarnost svijeta, pritisnuta ekonomskim zakonitostima i vremena određenog novcem kao mjerom stvari, naprosto nemilosrdna. Dok u pivnici krigla dvanaestice stoji oko trideset kruna u boci ćete je dobiti za petnaest, najviše dvadeset kruna. Sve je više čeških muževa - hranitelja obitelji - kojima za to više nije dovoljno redovita plaća, pa moraju dodatno zarađivati, te nemaju vremena za odlazak s društvom u pivnicu.
Manji broj gostiju polako ali sigurno dovodi i do smanjenja broja gostionica, pivnica, točionica i podruma. Doktorima i njihovim suprugama možda će biti drago. Ipak će se pivo u Češkoj piti i dalje, ali nestajanjem pivnice nestaje i važan i lijep dio naše kulture, tradicija pijenja piva u društvu. Javni prostor osiromašuje a atmosfera društva se polako rastače u praznini. Žednome hodočasniku tako mnogo puta ne preostaje ništa drugo doli da tupavo utaži žeđ bezdušnom coca-colom u najbližoj pizzeriji. Dobro smo to sredili. Globalizacija se ceri sirotim češkim dušama kao smrt s kosom.
Možda neće trajati dugo dok češka pivnica s pivom točenim u kriglu postane tek muzejska atrakcija za turiste, prazna kulisa kazališne igre, koja je davno završila. Uostalom, u povijesnoj jezgri Praga, gdje je još prije petnaest godina na svakom uglu bila po jedna bučna i razdragana pivnica, to se već dgodilo.
Izvor: Blog.idnes.cz
