Što smo pušili, pušili

Ove godine na Oktoberfestu nećete smjeti smotati i popušiti džoint, jer ako vas uhvate morat ćete duboko posegnuti u džep. Možda ćete reći, pa što, jer – da oprostite na izrazu – niste niprije, ali sad ste trebali moći, ali ipak nećete. Naime, u Njemačkoj je zakonom djelomično legalizirana upotreba kanabisa, ali se novim zakonom, uz opravdanje da se tako osigurava zaštita djece i mladeži, konoplja zabranjuje na pučkim svečanostima, festivalima i vrtnim pivnicama. Pa tako, dakle, i na Oktoberfestu.

Zabrana kanabisa na narodnim festivalima i u biergartenima, koju je izglasao bavarski parlament, obradovala je gostioničare na najvećem svjetskom pivskom festivalu. münchenskom Oktoberfestu. „Za nas je to dobro, jer ne moramo mi donositi odluke o tome je li netko tko puši marihuanu dovoljno udaljen od obitelji, djece i mladih, ili nije, i smeta li to nekome ili ne smeta“ rekao je njihov glasnogovornik Peter Inselkammer. Novi akt se zove Zakon o ograničavanju posljedica konoplje i on je, kako je rekao šef Oktoberfesta Clemens Baumgärtner „jasna konzekvenca saveznog zakona o kanabisu, koji propisuje da djeca i mladi moraju biti zaštićeni“. Zakon predviđa rigorozne novčane kazne za prekršitelje od 1,500 eura odnosno čak pet tisuća eura za recidiviste.

Nimalo ne sumnjam da će ovaj zakonski akt biti proveden potpun o i dosljedno, jer sam, tada već kao bivši pušač, na vlastite oči svjedočio uvođenju zabrane pušenja duhana, kojeg u šatorima Wiesna nema od 2011. godine. Doduše, ta zabrana je nekoliko puta odgađana, jer je Oktoberfest mjesto na kojem se na malom prostoru gužvaju milijuni ljudi iz svakog kutka Globusa, ali je ipak uvedena relativno brzo. Naime, Njemačka je duhanski dim na javnom mjestu u potpunosti zabranila još 2007. godine, a nakon duge rasprave o tome kako to implementirati na najvećoj pivskoj fešti na svijetu, odlučeno je da se Wiesn izuzme još sljedeće godine. Prisjetimo se – dok su druge savezne pokrajine omogućavale određivanje prostora za pušače u ugostiteljskim objektima, Bavarska je uvela potpunu zabranu bez iznimaka. No, Oktoberfest je izuzet ne samo te, nego i sljedeće godine, pa i 2010. kada je proveden referendum na kojem su birači dali zabrani zeleno svjetlo, pa od 2011. nema pušenja u pivskim šatorima.

Nijemac – sjetimo se prve rečenice ovog članka – zna kako se discipliniraju građani – udaranjem po buđelaru. Za razliku od nas koji već trideset godina imamo zakon o potpunoj zabrani pušenja u radnim prostorijama, pa i danas ima ureda i poslovnih prostora s dupkom punim pepeljarama, a u ugostiteljstvu se također desetljećima vodi bezuspješni boj protiv cigaretnog dima. Jedini lokali u kojima se stvarno ne puši su oni u kojima se poslužuje hrana, a sve ostale zabrane i uvjeti su, da oprostite, pušiona! Sjećate li se one komične odredbe da ugostitelj može odrediti koji je stol u njegovom lokalu pušački, a koji nepušački, a bila je neka priča o ministrici koja je u torbi nosila cedulju s natpisom „Mjesto za pušenje“ i stavila je na stol za koji bi sjela.

Danas pušački i nepušački dijelovi kafića moraju biti fizički odijeljeni, a oni pušački moraju imati takvu ventilaciju da se dim ne osjeti, ali – šipak. Ili vi možda znate za neki takav lokal?  Također, nisam čuo da je nekome pala dlaka s glave ili da mu je iz džepa ispao koji euro zato što se u njegovom ugostiteljskom objektu u kojem se ne smije pušiti ili koji ne zadovoljava tehničke uvjete kondicioniranja zraka, ljudi osjećaju kao u pušnici a nakon boravka u tom lokalu moraju svu odjeću temeljito oprati.

Mi ne samo da smo prvaci svijeta u traženju i uspješnom pronalaženju rupa u zakonu, nego smo poznati i po tome da naši zakonodavci uopće ne čitaju prijedloge o kojima odlučuju, pa mnogi od njih i ne znaju za što su digli ruku. Kao novinar, na primjer, znam za neke bizarne slučajeve normativnih akata lokalnih zajednica. Evo, znam da mi sad nećete vjerovati, ali gradsko vijeće Daruvara je svojedobno mrtvo hladno izglasalo Odluku o komunalnom redu u kojoj je postojala i glava o pravilima ponašanja u – luci.

A i kada se donese neki dobar zakon, kao što je ovaj o zabrani pušenja, onda njega nitko ne poštuje i za to ne snosi nikakve posljedice. Pa, nije li nas još drug Tito naučio, a mi to u narodnoj predaji i danas čuvamo kao zjenicu svoga oka, da se ne treba držati zakona kao pijan plota?

Foto: Mato Pejić