Što poručuju povijesne krigle
Naši stari su svoje posude iz kojih su pili pivo na svečanostima i prijateljskim sjedeljkama ukrašavali različitim natpisima, često šaljivim, o pivu, o pipničarima, često i ljubavnim stihovima, ponekad i religioznim rimama i moralizatorskim umovanjima. Zanimaju nas prije svega posude koje je u stara vremena koristio prost puk češki.
Tko je od štilaca posjetio jubilarnu Zemaljsku izložbu, zacijelo je primijetio da je u Češkoj kući i na retrospektivnoj izložbi posvuda bio razmješten niz starih čeških posuda narečene vrste. Nakon izložbe te su posude razaslane svojim vlasnicima i tko zna kad će ih se opet toliko naći na jednom mjestu. Razgledao sam ih sve koje sam mogao, a uz ostalo i prepisao s njih natpise i uglavnom zaključio da su neki od njih veoma vragolasti, te prigodni i tipični za sagledavanje ćudi staročeške „braće iz mokre četvrti“.
Na čaši iz 1729. godine ukrašenoj jahačem u slikovitoj nošnji, mogao je gost u pauzama između gutljaja pročitati ovo:
„Puno dara Bog ima,
kome hoće, tome da!“
Druga čaša sa slikom sv. Václava ovim je riječima poučavala pivsku družinu da zaborave razmirice, a sačuvaju međusobno prijateljstvo:
„Ništa na svijetu ljepše ne može biti,
nego uvijek s dobrim drugarima piti.“
Onaj koji je bio zaljubljen pijuckao je iz čaše s natpisom ljubavnim, kojim je otkrivao slast sretne ljubavi:
„Bolno srce Gospod tješi,
moje brige moja riješi
dragana.“
Bio je čest i natpis, gdje gostioničar pozdravlja goste i obećava za njihov novac dobru uslugu, na primjer na čaši s cehovskim znakom mesarskim:
„Vivat, dragi gosti,
ja za novac imam svega dosti.“
Na drugoj, označenoj imenom Matěj Břichnáč, uz pozdrav je, opet, dodana aluzija o neophodnosti novca za posjetitelje dobrohotnoga krčmara:
„Lijep vam pozdrav, dragi gosti,
odmah točim piva dosti.
tko hoće krigla da je puna,
nek u džepu ima kruna.“
Druga, opet, čaša pored poziva da krigla nikad ne bude nenatočena, objavljuje svojim natpisom i danas često ponavljanu uzrečicu darežljivog gostioničara, koji „danas“ traži novac, a za „sutra“ obećava besplatno čašćenje:
„Još više piva ovamo toči
da prazan vrč ne vide moje oči.
Danas za novac, sutra badava.
Vivat, dragi gosti.“
Na drugoj čaši pored te uzrečice odbija gostioničar onoga koji nema čime platiti te bi valjda htio piti na veresiju nepristojnom poslovicom:
„Danas za novac,
sutra za džabe.
Ako nemaš zlata –
tamo su ti vrata!“
Na retrospektivnoj izložbi pod brojem 536 bila je izložena zanimljiva čaša iz godine 1686. ukrašena znakom obućarskim s rimovanim natpisom, kako su navodno postolari na sastanku veselo pijuckali pivo, vino. Pod brojem 599 bila predstavljena čaša iz godine 1718. sa slikom hodača, koja svira na kontrabas i s natpisom koji je šaljiv, ali nije posebno zanimljiv.
Zato primjećujemo starodavne krčage iz 16. stoljeća. Pojedini cehovi imali su svoje vrčeve, velike, kositrene, s ukrasima karakterističnima za taj obrt i često s imenom i natpisom. Iz praškog Gradskog muzeja posuđen je tako vrč, koji, kako je ugravirano na poklopcu, potječe iz godine 1577. Natpis poučava da su „Ovaj vrč napravili pošteni obrtnici pekari, mlinari, licitari“. Pored toga je ugraviran natpis, koji se očito odnosi na tadašnje običaje nazdravljanja „do pola“ i „do dna“:
Tko rado pije do pola
voli čestitost
tko radije pije do dna
taj opet pravednost
Na jednom drugom kositrenom krčagu iz 16. stoljeća, ukrašenom cehovskim znakom, čitamo religiozni uzdah: „Sjeti se mene, gospode Bože!“
Na kositrenom vrču sa znakom ceha ribara iz Litoměřica i ukrasima ribarskog zanata (iz Muzeja obrta u Brnu) sličan religiozni natpis opominje one koji iz tog cehovskog vrča piju vino a najvjerojatnije i pivo:
„Vivat! Čašu vina nalijte
Na Boga ne zaboravite!“
Kako znamo, bivali su na posudama za piće napisani i počeci nazdravičarskih popijevki, na primjer: „Gdje se pivo vari, dobro stoje stvari,“ ili „Pij, sinko, polagano, pij, sinko, polako“ i slično. No, to su posude novijeg datuma, dok one čije smo natpise prenijeli u prethodnim recima, potječu iz 18. i 17. stoljeća. Njihov niz završavamo načelom, zabilježenim na vrču, koji je visio na stalaži za zdjele u dvorani Češke kuće. Njegovu istinitost čitatelj sigurno neće poreći. Potiče na pijenje a doslovce glasi ovako:
„Bolje da mi za života samo kapi cure,
nego da po smrti imam cijelo bure.
Vivat!“ - -
Preuzeto iz knjige Z historie piva, autora Čeněka (Vincenca) Zíbrta (1864. – 1932.), sveučilišnog profesora koji je bio jedan od najgorljivijih istraživača povijesti piva i pivarstva u zemljama češkim. Izdavač Vyšehrad, Prag, 2013.
S češkog preveo Mato Pejić
