Sigurno ste puno puta na policama dućana našli pivo po (značajno) sniženoj cijeni jer mu se približava istek roka trajanja, pa dvojili da li da ga kupite ili ne? Stvarno, što se dešava s pivom kada mu prođe trajnost, odnosno poslije datuma koji je na deklaraciji naveden ispod natuknice „najbolje upotrijebiti do…“? Pa, u najkraćem, računajte da okus piva slabi, ali ako ga popijete ne prijeti vam nikakav zdravstveni rizik.
U Češkoj je, naravno, to pitanje čisto hipotetsko, na razini onog vica o tome kako u Kini nema pasa lutalica. Naravno da nema, kaže poanta te pošalice, jer tko je vidio u Bosni janje lutalicu! Što će reći da kod Čeha nema šanse da neko pivo dočeka istek roka a da se prije toga ne popije! „Ali, ako slučajno negdje u kakvom mračnom kutu špajza ili podruma nađete koku bocu piva kojem je istekao rok upotrebe, što vam je činiti?, pita se portal Kupi.cz i dodaje: „Pitali smo odbornike je li sigurno piti takvo pivo i što se uopće dešava sa starim pivom?“
Isto kao jogurt, kruh ili sir, tako i pivo mora na etiketi, na čepu ili na dnu limenke imati jasno istaknut datum minimalne trajnosti. Radi se o zakonskoj obavezi koja proističe iz nekoliko pravilnika o načinu označavanja namirnica i o označavanju kalorične vrijednosti namirnica. Potrošač se tako može lako orijentirati do kojeg roka bi dotični proizvod morao konzumirati. „Trajnost koju deklariraju proizvođači često je uvjetovana zahtjevima trgovaca – prodajni lanci, recimo znaju zahtijevati da trajnost proizvoda b ude najmanje 6 mjeseci da bi ga uopće uvrstili u svoj katalog,“ kaže pivski stručnjak Tomáš Kinčl, lektor Pivarske akademije i pedagog na VŠCHT. Pivo kojem je prošao rok ne morate izliti, ono nije pokvareno niti zdravstveno neispravno. S njim se ne dešava ništa, naročito kod filtriranih i pasteriziranih piva, dodaje. Odlučujuće je pritom to o kakvom se pivu radi. „Većina piva na češkom tržištu su filtrirana i pasterizirana, dakle prošla su obradu koja uništava mikroorganizme i stabilizira napitak. Kod takvih piva trajno st je veoma visoka – komotno i godina dana, a au slučaju pravilnog skladištenja (na hladnom i tamnom mjestu i bez nepotrebnog micanja, to pivo se može piti i dugo nakon isteka roka trajanja. Što se tiče sigurnosti tajnost je praktično neograničena i samo je na proizvođaču kako će odlučiti. Obično se kao rok trajanja navodi 6 do 12 mjeseci.“
Nasuprot tome, kod nefiltriranih i nepasteriziranih piva situacija je drugačija. Ta su piva „življa“ i mnogo su osjetljivija na uvjete skladištenja. Naročito ako nisu skladištena na hladnom mjestu, može doći do kvarenja. Zato kod tih piva rok trajanja ima više smisla i treba ga uzimati ozbiljnije. „Kod nefiltriranih piva u slučaju prekida hladnog lanca nije moguće jamčiti ikakvu trajnost, slično kao kod mesa ili mliječnih proizvoda. Ako se pivo skladišti na hladnom mjestu trajnost može biti nekoliko mjeseci,“ kaže Kinčl.
„Dobra vijest za sve kojima u podrumu iskrsne zametnuta b oca ili limenka s isteklim rokom trajanja je da u slučaju filtriranog i pasteriziranog piva ne prijeti nikakva zdravstvena opasnost. Po okusu to pivo neće pobijediti na ocjenjivanju uzoraka, ali pit se svakako može,“ zaključuje Kinčl: „Svako pivo je najbolje odmah nakon punjenja, a onda pomalo gubi gorkost, slatkoća postaje zaokruženija, manje se pjeni, jer ugljični dioksid nestaje i pivo je plošnije, nestaje svježina, a boja, iako se ne mijenja baš nešto izraženo, postaje tamnija. Za običnog, nezahtjevnog potrošača ne prijeti nikakva opasnost pri konzumaciji piva kojem je davno istekao rok „najbolje upotrijebiti do…“ ako mu senzorički dojam n je najbitnija stvar na svijetu.“
Dakako, kao arhivska vina, tako postoje i arhivska piva – on a koja su napravljena tako da s vremenom dozrijevaju – to su jaka, tamna piva gornjeg vrenja s višim udjelom alkohola, specijalne limitirane šarže poput imperial stouta i barrel aged uvaraka. To to je jedna posve druga priča i to su piva za koja proizvođači preporučuju višegodišnje čuvanje.
