Steinbier

Steinbier je pivski stil, koji je u biti povezan s kuhanjem piva u ono vrijeme kada nisu bili poznati ni mogući postupci koji se danas smatraju klasičnim ili tradicionalnim. Povijest steinbiera seže naime u doba kada se pivo pripremalo u drvenim kadama, pod kojima se, iz očiglednih razloga, nije mogla ložiti vatra. Stoga se sladovina grijala vrelim kamenjem.

Tako češki časopis Pivo, Bier & Ale uvodi u jednu od glavnih tema najnovijeg broja, podsjećajući na stil piva, koji je toliko neobičan da se nedavno već počeo smatrati izumrlim. U jednom razdoblju tako je kuhala jedna jedina pivovara, ali su neke druge pivovare u tome prepoznale svoju šansu, pa su obnovile tehnologiju proizvodnje steinbiera, koja nije nimalo laka ni jednostavna, jer je za nju, uz sve drugo, potrebno naći kamen koji podnosi ekstremno visoke temperature.

Takav kamen eksploatiran je, na primjer, u nekim kamenolomima u Austriji, u Koruškoj gdje je u 19. stoljeću još postojalo više pivovara koje su pivo kuhale tom primitivnom tehnologijom, koja uz sve drugo, nosi i povećanu opasnost od požara. Te pivovare su se nalazile uglavnom na većim seoskim gospodarstvima, no nisu izdržale utakmicu s invazijom industrijskih pivovara. Posljednja austrijska pivovara, koja je kuhala steinbier bila je pivovara Holzleger u malom selu Weidmannsdorfu.

I kako se to zapravo radi?

Steinbier (kameno pivo), posebna je vrsta piva za točenje u Austriji i Njemačkoj, reći će profesor Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo, tekuća hrana. Izvorno se sladovina za tu vrstu piva pripremala u podrumskoj rupi (Grumtel) dugačkoj 3-4 metra, širokoj i dubokoj do jedan metar. U njoj su bile tri drvene kace. Prva je služila za zagrijavanje vode, druga za pripremanje komine, a treća za kuhanje. Kaca za kominu, postavljena poviše drugih, imala je u sredini otvor koji se mogao zatvoriti čepom. Ispod kace je bilo korito za bistrenje (Granter). Izbistrena se sladovina pomoću drvenog žlijeba pretakala u kacu za kuhanje. Nakon kuhanja sladovina se pretakala u bačvice na vrenje i doviranje. Naziv kameno pivo potječe još od davnine kada se slad prije upotrebe pržio na vrućem kamenu ili se vruće kamenje bacalo u sladovinu kako bi se ona zagrijala. Na usijanoj površini kamenja dolazilo je do karamelizacije šećera, što je pivu davalo poseban okus.

U Austriji se proizvodilo na seoskim imanjima. Tradiciju proizvodnje kamenog piva obnovila je među ostalima i pivovara Rauchenfels Brauerei u Neustadtu pokraj Coburga u Bavarskoj.