Pivo je nakon vina drugo najomiljenije piće hrvatskih građana, no broj konzumenata posljednjih godina raste, dok je vino u blagom padu. Kakav je stav pivopija prema pivu i prema industriji piva na reprezentativnom je uzorku ispitala tvrtka Hendal market research, a rezultati donose niz zanimljivih činjenica.
Uzorak od tisuću ispitanika sastavljen je od građana različitog spola, dobi od 18 do 65 godina i iz različitih dijelova Hrvatske, iz manjih i većih naselja. Korištena je CATI metoda (Computer Assisted Telephone Interviewing), a istraživanje provedeno krajem siječnja i početkom veljače ove godine pomoću visoko strukturiranog kvantitativnog upitnika, realizirali su instruirani Hendalovi anketari.
Pivo konzumiraju značajno više muškarci, nego žene, koje opet prednjače u pijenju likera, a za razliku od vina koje piju mladi i stariji, pivu su vjerniji oni mlađi. Kao vinopija izjašnjava se 61,2 posto ispitanika, a kao pivopije 56,4, no zanimljivo je da u odnosu na 2010. godine broj konzumenata piva raste za gotovo dva posto, dok je broj vinopija u padu za 0,4 posto. No, kada je o pivu riječ, samo 5,9 posto ljudi pije ga svakodnevno, još (samo) 16,8 posto nekoliko puta jedno, a čak 28,2 posto rjeđe od jednom mjesečno. Neš ti konzumenta!
Većina pivopija - 56,4 posto - pivo pije kod kuće, što znači da kupuju flaširano pivo u dućanu, a od toga više od polovice pivo pije na izletima i uz roštilj. Podjednak broj pivopija (nepunih 40 posto) kad im nije dostupno pivo biraju bezalkoholna pića i vino.
Istraživanje dalje donosi podatke o usporednoj percepciji piva i vina, njihovom pozitivnom utjecaju na zdravlje, kao i stav prema općeprihvaćenim tvrdnjama o jednom i drugom piću. Posebno zanimljivi su odgovori na pitanje što konzumenti sugeriraju proizvođačima piva, pa je podjednak broj onih koji traže povećanje kvalitete, korištenje prirodnih sastojaka i - sniženje cijene. Jasno je, dakako da to naprosto nije moguće, jer se ništa ne može proizvesti kvalitetnije i ujedno jeftinije.
Ostavljamo vam da proučite sve elemente ovog istraživanja, no posebno bismo skrenuli pozornost i prokomentirali odgovore na pitanje o važnosti elemenata prilikom odabira marke piva. Dajući pojedinom elementu školske ocjene od 1 do 5 pivopije su najvišom ocjenom od 3,55 ocijenili „prijašnje iskustvo," nakon toga (3,20) cijenu, pa zemlju porijekla (3,14), vrstu pakiranja (3,7), udio alkohola (2,63), a najmanje su važni dizajn pakiranja (2,58) i - pazi ovo!!! - reklama, ocijenjena s 2,20. Ili su ispitanici bili grdo neiskreni, ili nisu svjesni indoktrinacije, pa misle da je to što oni piju uvijek određenu vrstu piva, i što su njime zadovoljni, uistinu stvar njihovih afiniteta i osobnog izbora. Dopuštam, dakako, da netko pije uvijek isto pivo i da tvrdi da mu ono najviše prija, no kad bi malo bolje razmislio vjerojatno bi priznao da je to zato što: a) u njegovom dućanu nema ničega drugog, b) pivovara iz svih medija, uključujući i plakate na lipi pred mjesnom birtijom tvrdi da je to pivo najbolje, jer ga pivopije biraju, c) je jeftinije od drugih i d) boce od svog omiljenog piva ne može zamijeniti za neko drugo pivo, pošto svaka pivovara ima svoje, drugačije, boce i gajbe... a iza svega toga stoje - reklama i cijena.
