Staropilsen
Jedna od tema pivskih medija u Češkoj ovih dana je misterij izvjesne pivovare Staropilsen o kojoj zapravo skoro nitko ne zna ništa, a navodno ima sjedište u Plznju i izvozi pivo u petnaest zemalja svijeta i još ima pravo označavanja svojih piva zaštitnom oznakom Češko pivo, koje odobrava Europska komisija.
Oznaka Češko pivo dodjeljuje se na temelju mišljenja inspekcije, a u čitavoj Češkoj pravo na oznaku ima (samo) šesnaest pivovara. Ni u Plznju, a ni drugdje u Češkoj za Staropilsen uglavnom ne znaju, čak ni stručnjaci u cehovskim institucijama nikad nisu čuli za takvu pivovaru. Ni František Šámal, predsjednik Češkog saveza proizvođača piva i slada ne zna ništa o Staropilsenu, jedino je čuo da odnedavno imaju pravo na korištenje oznake Češko pivo. Na internetu se može pronaći tek štura informacija o firmi koja izvozi pivo marke Staropilsen, Česká koruna, Král, Bruncvík ili Zlatá Praha. Izvršni direktor firme izjavio je da druge informacije ne daju iz poslovnih razloga. No, novinari su otkrili da se ova piva kuhaju u pivovari Nymburk (čuvenoj po Bohumilu Hrabalu, koji je u toj pivovari proveo djetinjstvo i u nju smjestio radnju svoga romana Postřižiny - Striženo, košeno - po kojem je Jiří Menzel snimio istoimeni film), a da iza tvrtke stoji Bugar Emanuil Kaludov Valkanov, koji živi u Sofiji.
Domaće pivopije je to možda podsjetilo na pivo Argus, koje Lidl plasira kao svoju robnu marku. U Lidlovim centrima u Hrvatskoj može se ovo pivo naći u bocama, limenkama, dvolitrenim plastičnim bocama kao Argus Maestic, a dostupne su i verzije Selection i Strong u limenkama. Osmotrite li malo bolje deklaraciju, vidjet ćete da se verzija u bocama proizvodi u Češkoj i nosi rečenu oznaku geografskog porijekla „Češko pivo", dok se otale verzije proizvode u Poljskoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Vjerovali biste u to pivo, koje se kuha u tri različite zemlje i prodaje pod istim imenom?
Češki pivopije na internetu navode da u njih Lidl prodaje desetak inačica Argusa, a kuhaju se u trima češkim pivovarama - Vysoký Chlumec i Platan Protivin (Pivovary Lobkowicz), te Konrad Vratislavice, i u trima poljskim pivovarama - Browar Van Pur (Rakszawa) i Zakłady Piwowarskie Głubczyce (Głubczyce) i Pivovar: Browar Jedrzejow (Van Pur) (Jedrzejow).
Inače, s famoznom oznakom geografskog porijekla Česi imaju problema oduvijek. U Europskoj su uniji od 2004. godine, a Europska komisija, koja od 1992. godine izdaje dozvole za korištenje oznaka geografskog porijekla za poljoprivredne i prehrambene proizvode registrirala je oznaku „Češko pivo" krajem 2008. Od tada je pravo na označavanje svoga piva tom oznakom dobilo šesnaest pivovara, koje kuhaju ukupno 77 vrsta piva, s ukupnim udjelom na tržištu od 75 posto.
Sistem označavanja proizvoda znakom zaštićenog geografskog porijekla uveden je radi zaštite proizvođača od plagiranja, a potrošača od prijevara. Je li to uspjelo, zaključite sami. Kada je riječ o oznaci „Češko pivo" uvjeti koje pivovara mora ispuniti temeljeni su na tradiciji plzenjskog tipa piva donjeg vrenja, svijetlog lagera koji se u Plzenju proizvodi od 1842. godine - mora biti proizvedeno od karakterističnih čeških vrsta ječma i sorti hmelja, a tehnološki postupak također mora biti tradicionalni češki. Daljnji uvjet je da se pivo proizvodi na teritoriju Češke republike, a to znači da pivo čeških pivovara, koje se kuha po licenci u drugim zemljama, nemaju pravo na korištenje oznake geografskog porijekla.
Prema pravilima igre, trebalo bi to za češko pivo biti dobro. Logo „Češko pivo" na etiketi potrošaču bi trebalo biti jamstvo kvalitete, proizvođače bi trebalo štititi od uvoznog piva koje sada više ne smije imati oznaku „pivo češkog tipa". Za proizvođače ječma i hmelja to je opet garancija dobrih ugovora i sigurnog plasmana, a sve zajedno imalo bi rezultirati i povećanim izvozom i turističkim prometom. No, uz sve ovo o čemu govorimo, ne možemo ne ponoviti ono pitanje od ranije - da li ta zaštita funkcionira?
