Na pitanje koliki je rok valjanosti piva, zacijelo će svatko reći da nije veliki i biti u pravu. Nefiltriranog i nepasteriziranog par dana do najviše dva, tri tjedna, a što se pivo više podvrgava filtriranju i termičkom tretmanu, naknadnom vrenju i što više alkohola ima, to se i trajnost povećava. No, što mislite o - 25 godina?
Naime, moderna industrijska piva standardno traju godinu i više dana, ona s velikim udjelom alkohola i naknadnim vrenjem u boci dvije, tri, pa i pet godina, no, danas u novinama čitamo o pivu koje je izvađeno iz bunara u kojem je provelo točno četvrt stoljeća i - popijeno u slast.
Vijest donosi današnji Bjelovarski list, tjednik koji izlazi u Bjelovaru i pokriva Bjelovarsko-bilogorsku županiju, a priča dolazi iz Garešnice, a pivo u glavnoj ulozi je daruvarsko Staročeško.
I to mu nije prvi put! Baš negdje u vrijeme kad je pivo iz današnje priče dospjelo u bunar, sjećam se da se u radio Daruvar, u kojem sam tada radio, javio slušatelj s pričom o par boca piva, koje je našao na svojoj vikendici, i koje su imale etikete, na kojima je bio označen rok trajanja i on je bio istekao prije nekih pet, šest godina. I to je pivo popijeno u slast, a daruvarska pivovara pozvala je nalaznika i nagradila ga gajbom Staročeškog piva.
Postoje i druge prispodobe, pa tako i ona o bocama piva pronađenim na brodu potopljenom prije čitavog stoljeća, no te su boce tako vrijedne da ne dolazi u obzir da se otvaraju i provjerava ispravnost njihova sadržaja.
No, vratimo se garešničkoj priči o daruvarskom pivu iz bunara, koju objavljuje današnji Bjelovarski list. Ona kaže:
Garešničanin Boro Golenski može se pohvaliti zaista jedinstvenim ulovom. Iz bunara na svom obiteljskom imanju u Ciglenici nedavno je izvukao četiri boce Staročeškog piva stare četvrt stoljeća!
-Te 1987. godine na imanju smo uvodili vodovod. zadužio sam svoje prijatelje renata Čačića i Mladena Svetickog da iskopaju kanal od kuće do bunara. Donio sam im iz dućana šest piva, a oni su četiri odlučili staviti u bunar na hlađenje. Mladen zvani Mitar, inače najveći baksuz koji je ikada živio, zavezao je boce za neku trulu špagu, koja je pukla, a boce su završile na dnu bunara gdje su i ostale posljednjih 25 godina - priča nam Golenski.
Njegov dugogodišnji prijatelj renato Čačić i jedan od zaslužnih za nesvakidašnje skladištenje piva, prisjeća se kako tu priča nije završila.
-Za kaznu smo Mitra poslali u dućan po novo pivo, a za tu priliku je posudio bicikl. Naravno, čekali smo dva sata da se vrati s pivom, jer mu je putem pukla guma, pa se vratio gurajući bicikl i - toplo pivo - smije se Čačić.
Famozne boce vjerojatno bi zauvijek ostale na dnu bunara da nije bilo susjedove mačke.
_maca je, eto, baš u našem bunaru odlučila počiniti samoubojstvo pa nas je tako prisilila da ga očistimo. tada sam se sjetio i davno izgubljenih boca ss pivom. U mulju smo pronašli sve četiri. jedna je bila oštećena, a jedna mutna i nije se pjenila, što je znak da je pokvarena. Dvije su bile dobre pa smo ih popili - priča Golenski.
Iako pivo ima svoj rok trajanja,
hrabri konzumenti, kaže, nisu osjetili nikakve zdravstvene tegobe.
-S obzirom da su godinama stajale na tamnom i hladnom mjestu, pivama nije bilo ništa. Čak su, usudio bih se reći, nekako dozrele i imale su specifičan, slatkast okus, pojašnjava Golenski. (stm)
