Pivo u stihu i prozi

Stari general ispičutura

Barun Münchhausen   |   20.11.2020.    

Stari general ispičutura

Na svojim lutanjima sam sretao čudne tipove, pa tako i staroga generala u Petrogradu. Nabasao sam na nj u jednoj gostionici, u kojoj su služili izvrsna jela i prvorazredno vino. U to su doba jelo i piće bili najmilija ruska zabava, pa sam se i sam nekako bio navikao na to da svake večeri posjećujem tu gostionicu radi ugodna društva.

Ponosio sam se time što dobro podnosim  vino, pa i kad bih koju večer dobrano potegao iz čaše, mogao sam ipak jasno misliti i dolično se ponašati. Ali, moram priznati da se nitko od nas nije mogao mjeriti sa starim generalom.

Iako je stizao među prvima a odlazio posljednji, nikad nisam zamijetio da bi na nj utjecala golema količina ispijena vina. Možda mu se rumeno, okruglo lice samo malo više zacrvenjelo, ali to je bilo sve.

General je jednom bio ranjen u borbi, i to u glavu, pa da bi sakrio ožiljak, uvijek je nosio šešir, pa čak i za vrijeme jela. No, opazio sam da tijekom večeri češće načas podiže šešir. Jedne sam večeri shvatio zašto to čini i zašto na nj vino ne djeluje. Spomenuo sam da je bio ranjen u glavu, ali nisam znao da na vrhu lubanje ima umetnutu malu srebrnu pločicu. Kad god bi podigao šešir, dotakao bi pločicu i tako omogućio vinskim parama da ishlape.

Ispričao sam to dvojici svojih prijatelja, ali oni nisu vjerovali u to. (Zašto toliki sumnjaju u moje posve istinite priče?) Odlučio sam da dokažem svoju tvrdnju. Prvo sam dopustio da mi se ugasi lula, a onda sam prišao stolu tako da sam se našao generalu točno iza leđa. Kad je podigao šešir, nagnuo sam se preko njega da tobože komadićem papira prenesem sa svijeće vatru do lule. U času kad se vatra našla iznad njegove glave, činilo se kao da je buknuo mlaz plina. Plamen je sukljao nekoliko trenutaka a onda se ugasio. General je nalikovao svecu s aureolom oko glave. Mislio sam da će ga to strašno razljutiti, ali on je uživao u tome i čak mi dopustio da to nekoliko puta ponovim za vrijeme boravka u gradu.

Ulomak iz Nevjerojatnih pustolovina Baruna Münchhausena, prema pričama objavljivanim u nastavcima u enciklopedijskoj reviji za mlade Sve oko nas iz 1972. godine.

Barun Münchhausen je književni lik plemića iz knjige njemačkoga pisca Rudolfa Ericha Raspea "Barun Münchhausenova pripovijest o njegovim čudesnim putovanjima i kampanjama u Rusiji" iz 1785. godine. Poznat je kao veliki lažac, koji jako preuveličava događaje.

Lik se labavo temelji na pravom barunu, Hieronymusu Karlu Friedrichu Freiherr von Münchhausenu (1720.-1797). Rođen je u Bodenwerderu, u elektorat Brunswick-Lüneburg u Njemačkoj. Pravi Münchhausen borio se za Rusko Carstvo u Rusko-turskom ratu od 1735. do 1739. Nakon odlaska u mirovinu 1760. godine postao je zvijezda u njemačkim aristokratskim krugovima zbog neobičnih priča o vojnoj karijeri.

Nakon što je čuo neke od Münchhausenovih priča, Raspe ih je anonimno prilagodio u književni oblik, prvo na njemačkom u časopisima, a zatim na engleskom kao knjigu, koju je prvi put objavio 1785. Knjiga je ubrzo prevedena na druge europske jezike, uključujući i njemačku verziju koju je proširio pjesnik Gottfried August Bürger.

Münchhausen u stvarnom životu bio je duboko uznemiren razvojem književnog lika koji nosi njegovo ime i prijetio je pravnim postupcima protiv izdavača knjige. Možda se bojeći sudskoga procesa, Raspe nikada nije priznao svoje autorsko djelo, koje je postalo takvo posthumno. (Wikipedija)

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Murphyjev zakonik, Šekspirova mudrost

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi