Starac i more
Starac je naučio dječaka loviti ribu i dječak ga je volio.
-Nemoj - odgovori mu starac. -U sretnom si čamcu. Ostani radije s njima.
-Ali sjećaš se kako osamdeset sedam dana nisi ulovio ni jednu ribu a onda smo tri tjedna lovili svaki dan same velike ribe.
-Sjećam se - odgovori starac. -I znam da me nisi ostavio zato što si posumnjao u mene.
-Tata me natjerao da te ostavim. ja am još mali i moram ga slušati.
-Znam . odvrati starac. -To je potpuno normalno.
-Njemu nedostaje vjere.
-Da - reče starac. -Ali nama ne nedostaje. Je li tako?
-Tako je - potvrdi dječak. -Da te počastim pivom na Terasi pa da odnesemo sve ovo kući?
-Zašto ne? - reče starac. -Među ribarima.
Sjedili su na Terasi i mnogi su ribari zadirkivali starca, ali se on nije ljutio. Drugi su ga, oni stariji, gledali i bili tužni. Ali nisu to pokazivali nego su pristojno govorili o morskoj struji i dubinama gdje bacaju mrežu i stalnom lijepom vremenu i o onome što su vidjeli. Ribari koji su toga dana imali sreće bili su se već vratili sjekli ulovljene sabljarke i nosili ih po dužini na dvije daske, a pod svakom daskom posrtala su njih dvojica, do ribarnice gdje su čekali hladnjaču da ih odveze na tržnicu u Havani. Oni koji su ulovili morske pse odvezli su ih u tvornicu za preradu morskih pasa na drugoj strani zaljeva, gdje su ih uz pomoć koloturnika podizali uvis, vadili jetru iz njih, odsijecali im peraje, derali kožu s njih i rezali meso na trake da ga usole.
Kad bi zapuhao istočnjak, dopirao bi preko luke smrad od tvornice za preradu morskih pasa; ali danas se osjećao samo slabašan vonj jer je vjetar okrenuo na sjever a onda jenjao pa je na Terasi bilo ugodno i sunčano.
-Santiago - opet će dječak.
-Da - odazvan se starac. Držao je u ruci čašu i mislio na davno minule godine.
-Mogu li uzeti čamac da ti ulovim srdele za sutra?
-Nemoj. idi radije igrati bejzbol. Ja mogu još veslati, a Rogelio će mi baciti mrežu.
-Ali baš bih volio. Kad već ne mogu loviti ribe s tobom, volio bih ti nekako pomoći.
-Počastio si me pivom - reče starac. -Već si pravi muškarac.
ABC Naklada Zagreb, 1998. Prijevod Zlatko Crnković
Ernest Hemingway rođen je 1899. godine u Oak Parku, nedaleko od Chicaga, u američkoj saveznoj državi Illinois. Umjesto na sveučilište on se pokušava unovačiti u američku vojsku, no to mu ne uspijeva zbog slabog vida. Hemingway ipak odlazi kao novinarski dopisnik na bojište u Italiju gdje sa nepunih 19 godina biva ranjen. Nakon oporavka u Milanu nagrađen je talijanskim odlikovanjem za hrabrost. Po završetku prvog svjetskog rata Hemingway se vraća u Ameriku, ali nedugo zatim odlazi u Francusku.
Tamo je 1925. god. izdao svoje prvo književno djelo- zbirku pripovijedaka pod nazivom U naše doba. Iduće godine Hemingway objavljuje i svoj prvi roman I sunce se ponovo rađa koje mu donosi priličan uspjeh i slavu. Poznatija djela su: Muškarci bez žena, Zbogom oružje, Imati i nemati, Kome zvono zvoni, Preko rijeke pa u drveće, Starac i more. Umro je 1961. godine izvršivši samoubojstvo u svom domu. Prema većini njegovih djela snimljeni su uspješni filmovi, a u filmu Starac i more, koji je 1958. snimio John Sturges maestralno glumi Spencer Tracy. Jedan je od najpoznatijih alkoholičara u svijetu slavnih, pa čak i u romanu Starac i more, čija se radnja uglavnom odigrava na pučini, a jedini junaci su starac Santiago i malodobni dječak, našao je načina da opiše znano kubansko pivo Hatuey. Hemmngway je bio veliki pivopija, ali jednako je volio rum i džin, a među mnogim njegovim citatima često se navodi i ovaj vezan uz piće: Volio bih sve događaje u životu proživjeti još jednom, ovaj put trijezan, kako bih ih zapamtio. Međutim, tada vjerojatno ne bi bili vrijedni pamćenja'.
