Pivnica.net
Banner

Povijest piva

Sretan ti 75. rođendan pivska limenko

P.N.   |   24.01.2010.     5523

Sretan ti 75. rođendan pivska limenko
Zamisao da se limene konzerve, koje se od početka 19. stoljeća uspješno koriste za čuvanje namirnica, upotrijebe i za prodaju piva, pojavila se u Sjedinjenim državama još 1909. godine. Ali, slijedećih četvrt stoljeća, koje je među ostalim obilježila i prohibicija, ta ideja nije oživotvorena, pa se prva limenka piva na policama dućana povaljuje tek 24. siječnja, dakle na današnji dan, 1935. godine.
Limenka je možda i najbolji način pakiranja piva, misli Brian Glover, autor Svjetske enciklopedije piva. No, za razliku od juha i drugih namirnica, koje su se uspješno konzervirale od početka 19. stoljeća, pivo je imalo problem zbog tlaka, koji je ambalaža morala podnijeti, jer bi inače popucala, Drugi je problem bio u samom materijalu, koji nije smio mijenjati okus namirnice. Napokon, lim je u početku bio skuplji od stakla, pa pivovare nisu bile zainteresirane za njegovu primjenu.
Limenka, taj sada već vremešni, 75-ogodišnji, predmet želje rođen je u Richmondu u američkog državi Virginiji. No u tu novotariju nije se htjela upustiti nijedna od velikih pivovara, jer se smatralo da bi to mogla biti negativna reklama, koja će naškoditi njihovoj reputaciji. stoga je pionirska uloga pripala malom poduzeću, koje je u Newarku u državi New Yersey osnovao njemački imigrant Gottfried Krueger. Ugovor s proizvođačem limenki sklopila je tvrtka njegova sina ujesen 1933. godine, a već krajem prosinca te godine odabrane mušterije kušale su prvu šaržu piva punjenog u limenke. Za probu je punjeno dvije tisuće limenki s logom pivovare, a u početku su se u limenke punile dvije vrste piva – Krueger' Finest Beer i Cream Ale.
Nova ambalaža, otporna na lom naišla je na oduševljeni prijem kod pivopija, a većini je i okus Kruegerova piva iz limenke bio bolji od onoga u bocama. Jednak uspjeh postigle su limenke i kada su se krajem siječnja 1935. godine pojavile u redovnoj trgovačkoj mreži. izvorno mala regionalna pivovara počela je naglo rasti, pa je čak zaprijetila i gigantu poput Anheuser-Buscha. U ljeto 1935. godine pivovara Krueger prodavala je gotovo 200 tisuća limenki piva dnevno, pa su se na novu ambalažu počele odlučivati i druge pivovare. Do kraja te godine pivo je u limenkama prodavalo skoro četrdeset pivovara po cijelim Sjedinjenim Državama. neke od njih, poput pivovare Pabst koja postoji i danas, koristile su isti tip limenki kao i pivovara Krueger. Ona se otvarala običnim otvaračem za konzerve, što u nekim situacijama nije bilo baš praktično. Jedna druga velika američka pivovara između dva svjetska rata – Schlitz – stoga je osmislila poboljšanu verziju s konusnim nastavkom, koji se zatvarao običnim krunskim zatvaračem.
Obje verzije limenki dugo su se prodavale paralelno. Doduše još tridesetih godina pojavile su se ideje koje su omogućavale lakše otvaranje limenki s ravnim vrhom, ali nisu bile upotrebljive. Do početka Drugog svjetskog rata limenke se unatoč početnom bumu, nisu naročito proširile – 1941. godine na limenke ne opadalo samo deset posto tržišta piva, a tijekom rata proizvodnja je potpuno zaustavljena, s iznimkom vojnih kontingenata. Sličnu sudbinu doživjela je pivska limenka u Europi, gdje se u drugoj polovici tridesetih godina pojavila u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Prva europska pivovara koja je prihvatila limenku bila je pivovara Felinfoel u Llanelliju u Walesu. Bilo je to u posincu 1935. godine, a odluka o tome donesena je kao nastojanje da se spasi propadajuća industrija lima u Južnom Walesu.
Tako je na konačnu pobjedu ova ambalaža morala pričekati do prijeloma pedesetih i šezdesetih godina. To je vrijeme dvaju velikih poboljšanja pivske limenke. Najprije se 1958. godine pojavila lakša aluminijska limenka, koju je prva počela koristiti pivovara Coors u Sjedinjenim Državama. Koju godinu kasnije došla je konačno i upotrebljiva verzija limenke s ravnim vrhom koja se lako otvara. Bilo je to 1962. godine, a famozni patent nazvan Lift-tab uvela je pivovara Pittsburgh. Početkom šezdesetih godina limenke su u Sjedinjenim Državama po prodaji nadmašile tradicionalne boce. Od pedesetih godina limenka polako počinje osvajati svijet. Istovremeno se u limenke počinju pakirati i gazirani sokovi. Kao u Americi, tako i u nekim europskim zemljama počinje limenka osvajati tržište – primjerice u Švedskoj i Velikoj Britaniji se učešće limenke kreće oko 70 posto, a samo malo manji postotak bilježi u Irskoj. U nekim drugim zemljama, kao na primjer u Poljskoj ili Mađarskoj, limenka drži oko polovice tržišnog udjela. U Češkoj su pivopije veoma konzervativni kada je riječ o ambalaži. Tamo pivovare od početka devedesetih godina koriste limenke, ali samo pet posto proizvodnje završava u toj vrsti ambalaže – jednostavno Česi su vjerni točenom pivu i staklenoj boci. Najbolju prođu limenke u Češkoj imaju tijekom ljeta, kada se Česi pripremaju za odlazak na more – limenke tada prevladavaju zbog svoje praktičnosti – otpornosti na lom i lakom skladištenju u prtljažniku automobila. Popularnosti limenke značajno je pridonijela i televizija. Uostalom, televizijska reklama preokrenula je navike potrošača, koji su ispijanje piva u pivnicama i nošenje točenog piva kući u kantama i drugim posudama, u prevladavajućoj mjeri zamijenili ispijanjem flaširanog ili drugog pakiranog piva kod kuće. Noi, koliko god limenka bila prihvaćena, istovremeno ima i ogroman broj protivnika, koji tvrde da limena ambalaža mijenja okus piva i ne prihvaćaju ništa osim staklene boce i bačve.
S obzirom da staklena ambalaža postoji već četiri tisuće godina, sedamdeset i pet godina povijesti limenke doima se uistinu patuljasto. Osim toga, unatoč povremenim bljeskovima, ovaj materijal nikada nije osvojio baš puno pravo građanstva. Za utjehu, kotira puno bolje nego plastika, koja  kao ambalaža dominira kod većine namirnica. Pivo i vino su jedini proizvodi kod kojih staklo još nije potisnuto. Doduše, stručnjaci se slažu da je staklo za pivo najbolje, a pri tom nije važno koje je boje. Tvrdnja da se pivo bolje čuva u zelenoj boci je mit, koji se među pivopijama dugo tvrdoglavo držao, ali on nije istinit. Pivu je svejedno koje je boje boca. Glavno da nije prozirna, odnosno bezbojna. Plastika je zbog praktičnosti stalno u igri, ali limenke kod kupaca stoje bolje. Jedno vrijeme je bila u modi Q-pack plastična boca, ali je unatoč neospornim prednostima pred klasičnom pet-plastikom, potrošači nisu prihvatili. Ali, limenku jesu – ona je nenadomjestiva na putovanju, lagana je, neslomljiva i najbrže se hladi.
Najčešća je zapremina limenke piva pola litre, ali standardna je također i limenka od 0,33 litre. Rjeđe se pivo puni u limenke od 0,25 i 0,20 litara, ali i taj je standard prisutan, baš kao i limenka od jedne litre ili od pet litara, poznatija pod nazivom party keg, ili po njemački party fass. Limenka je zbog svoje praktičnosti i jednostavnosti skladištenja i čuvanja, te praktično nepoderivosti, čest i omiljen predmet skupljanja.
 
Pripremio Mato Pejić
Izvor: financninoviny.cz, Bier Für Dummies, Abeceda piva, Svjetska enciklopedija piva

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Ne možeš biti prava zemlja ako nemaš pivo i avionske linije – pomoći će i ako imaš nekakav nogometni tim ili kakvo nuklearno oružje, ali na kraju moraš imati pivo.
Frank Zappa

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Povijest piva