Sreća

Sreće uvijek ima dosta, sreće ima posvuda

Mnogo toga srećom posta što ti dobri život da

Sreća - svaka nova zora, sreća - krasni cvjetni šar

Sreća, to je dan bez bora, sreća, osmijeh - to je dar

Sreća - dažd sred vrelog ljeta, sreća - sunce iza kiše

Sreća - slatkiš u djeteta, druzi što te pozdraviše

Sreća - topla zimska nada, sreća - tiha morska luka

Sreća - mir što šumom vlada, sreća - prijateljska ruka

Sreća - komad dobrog štiva, tiho od kog mine želja

Sreća - radost runde piva, sreća - posjet prijatelja

Sreća - lutajuće lađe, sreća u svakom dobu je

Sreću uvijek onaj nađe, tko se svijetu raduje

S njemačkog preveo Mato Pejić

Clemens Brentano (Ehrenbreitstein, danas Koblenz, 9. rujna 1778. - Aschaffenburg, 28. srpnja 1842.), njemački književnik. Radio je kao trgovac, studirao rudarstvo i novčarstvo, a zatim se posvetio književnom radu. Kao pripadnik kruga njemačkih romantičara bio je u dodiru s Wielandom Herderom, Goetheom, Tieckom i dr. Nespokojan i ekscentričan, započeo je u duhu krajnjega romantičarskog individualizma, a završio je kao katolički konvertit i mistik. Okušavao se i u književnoj satiri, parodiji i u lakim pošalicama. Glavna odlika njegova izraza savršeno je majstorstvo forme. vladao je pučkim stilom (LoreLay), kao i mislilačkom orkestracijom (Romance krunice).