Borba protiv alkoholizma počela je u Srbiji 1907. godine, kada je osnovano Društvo trezvene mladeži. Kako piše Politika, jedan od najistaknutijih članova bio je dr Miloš Popović, koji se nije zadovoljavao štampanjem knjiga, brošura i letaka već je uticao da se onima koji vole čašicu izvode trezveni pozorišni komadi,
kao na primjer „Da sam ranije znao", „Kobna čaša", „Mrtvaci a pijete". No, kako su hladno pivo, kuhano vino i ljuta rakijica mnogima bili omiljeniji od scenskih pouka strasni antialkoholičar dr Popović se dosjetio da se protiv loših navika može boriti samo stvaranjem novih, dobrih, i osniva izviđački pokret. „Netočno je da je bolest sudbina! Istraj, i ne predaj se. Pobijedit ćeš. Skaut nikada nije mrtav, osim ako je odista mrtav!", bio je poklič izviđača.
Zanimljivo je i što je dr Popović govorio o Slavenima:
„Slovenskim nacijama nedostaje dovoljno razvijeno osećanje dužnosti. Razvijanje tog osjećaja je jedan od najvažnijih zadataka izviđaštva".
I predratni upravnik kruga beogradskih bolnica, to jest Kliničkog centra, dr Petar Ilić bio je borac protiv ovog poroka, ali u okviru sokolskog društva. Ilić je studirao medicinu u Rusiji i tamo se nagledao pijanih ruskih studenata koji su ispijali votku bokalima dok ne popadaju. Te navike su ga nervirale i kada se vratio u Beograd pod utjecajem slika iz Rusije širio je trezvenjaštvo, kako se tada govorilo za antialkoholizam, što je priznat ćete, ljepša riječ.
U zalaganju za trezvenjaštvo izgleda da je malo i pretjerivao: jedna od anegdota iz njegovog života kaže da su mu doktori rekli kada su mu izvadili kamen iz bubrega „E moj Pero, da si popio koju, ne bi imao ovoliki kamen". Umro je baš kada je pošao da predaje o štetnosti alkohola, neki mjesec prije početka Drugog svjetskog rata.
Danas u Srbiji ima oko dvadeset pet klubova antialkoholičara, uspješno liječenih ili nedovoljno zaliječenih, koji djeluju samostalno ili pri medicinskim ustanovama u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Somboru, Vranju... Jedan od takvih je Klub anonimnih alkoholičara u Krunskoj ulici u Beogradu. Članovi kluba smatraju da je to jako ljekovito kada neko ko je ostavio alkohol priča o svojim ličnim iskušenjima, borbi, krizama... upravo ta razmjena iskustava pomaže im da istraju i odupru se ovom poroku. Jedan od redovnih posjetilaca, mada se ljekari s tim neće složiti, kaže da mu je druženje u klubu pomoglo više nego boravak u ustanovama.
- Obraćaju nam se ljubitelji alkohola koji nisu sigurni da li su u problemu ili nisu. Dolaze i obrazovani i neobrazovani, raznih nacija i vera, ali isključivo dobrovoljno, jer bez lične odluke nema rezultata - kaže Igor koji dodaje da klub odgovara i onima koji nemaju zdravstvenu knjižicu a ni novac da plaćaju ljekare.
Udruženje je internacionalno, nastalo je 1935. godine u Americi, danas ima više od šest miliona članova u 150 zemalja sveta a moto rada je vrlo jednostavan: „Budite trijezni i pomozite drugima da prestanu da piju".
Cijeli tekst pročitajte na web stranici Politika online.
