Ako se ikada rodim
ne posipajte papirnim konfetima višnju kraj naše kuće
i ne razbijte svaku u koju vam natoče.
Neka me nitko do roda ne cjeliva
i ne plaši strašnim uspavankama.
Za svagda mi je dosta braće ostavljene u šumi
i dječaka kojeg je dohranjivala vještica.
Ako se rodim
nek samo čujem i nek samo vidim,
što se vidjeti može
i čuti valja.
I samo mi recite za put.
Ako ikada odrastem
ne podajte mi višnje s grane ispred naše kuće.
Nosom ću ledenjaka oštriti zube
i sve neznano propitati
bez križa, krunice i drugih odličja
i bez straha od strahovlasti.
Za put ste mi rekli,
dalje ću sam.
Ako ikada prestarim,
zaboravim zaviriti u zaborav,
ako ocvam
i višnja kraj prozora usahne
ne pitajte me ništa!
Taj smiraj u nečekano nedoba
mogu neživjeti i sam.
Ako ikada umrem,
u što je teško vjerovati,
jer vjera je ta koja ne da
u se vjerovati,
nikoga neću nadživjeti.
Sretat ću se tamo gdje se svi sreću,
bez onoga glasa
i bez onoga vida,
na kraju onoga puta
što kraja i nema.
Ako se ponovo rodim
kao mladica one višnje spod prozora,
da li ću, ako poželim,
umijeti biti njen list,
što žuti tek kad ga sunce,
o jeseni,
umornog položi na tlo.
Bilješka:
Upravo je iz tiska izašla nova knjiga Petra Fehira Beskorijeni“, koju ćemo uskoro promovirati i u Daruvaru. Zbirku poezije je izdao fažanski CIN, a urednik je Boro Rogić.
Recenziju potpisuje Kornelija Pinter, koja zaključuje: Fehir je ovom zbirkom pjesama potvrdio da književno umjetničko djelo svojom permakulturnom samostalnošću ne gradi samo odnos prema izvanjezičnoj stvarnosti, već isto tako i odnos prema vlastitoj jezičnosti. Ova je zbirka potvrda metajezičnosti pjesništva, ali i činjenice da jezik nadilazi svoj jezik. Za jezične sladokusce gozba!
Nakon kratkog prikaza zbirke poezije Petra Fehira, možemo reći da je ovo pjesničko djelo pridonijelo Fehirovoj upisanosti ne samo u regionalne i zavičajne nego i u one, u širem kontekstu hrvatske književne produkcije, opće preglede moderne hrvatske poezije.
