Šezdeset posto zasjedanja američkog Kongresa 1917. godine bilo je posvećeno pripremi nacije za rat protiv Njemačke. Borci protiv alkohola iskoristili su prijedlog za nadzor hrane nad proizvodnjom hrane kako bi ubacili odredbu kojom se stavlja izvan zakona stvaranje alkohola, da bi se sačuvalo žito. Vrlo brzo dodatni ratni propisi privremeno su zabranili prodaju bilo kakvog alkohola. Toj su zabrani pridonijele i glasine da pivari, uglavnom njemačkog podrijetla, pokušavaju potkopati američke ratne napore jakim pivom, piše Brian Glover u Svjetskoj enciklopediji piva.
Osamnaesti amandman prošao je brzo kroz Zastupnički dom. Svršetak rata nije donio nikakvo olakšanje. Šesnaestog siječnja 1919. Prihvaćena je zabrana proizvodnje i prodaje alkohola. Kako bi podupro amandman, zastupnik Andrew Volstead iz Minnesote podnio je prijedlog Zakona o nacionalnoj prohibiciji. Trgovine, gostionice, hoteli restauracije koje će prodavati opojna pića zatvorit će se, a istodobno se zabranila proizvodnja svih alkoholnih pića koja sadrže više od 0,5 posto alkohola. Volsteadov je zakon prošao kroz oba doma u rekordnom vremenu i stupio na snagu 17. siječnja 1920. godine.
No, zakoni su se u velikom mjeri izigravali, prohibicija je u Sjedinjenim Državama potaknula novu vrstu kriminala, usredotočenu na krijumčarenje i prodaju žestokog pića i piva, te prešutno poduprtu od velikog dijela stanovništva. Cvjetala je protuzakonita proizvodnja alkoholnih pića. New York, u kojemu je prije prohibicije postojalo 15 tisuća gostionica, uskoro je, prema procjenama imao32 tisuće tajnih točionica, takozvanih „bunkera". Činilo se da Sjedinjenim Državama vladaju gangsteri i pištolji. Najčuveniji je bio bezobzirni krijumčar alkoholnih pića Al Capone, a pokolj na Valentinovo u Chicagu 1929. postao je jedan od najzloglašenijih događaja desetljeća. Krvoproliće u kojem su krijumčarske bande pucale strojnicama jedna na drugu, značio je početak kraja prohibicijskog razdoblja. Ljudi su izmišljali svakakve načine da sakriju boce i izbjegnu prohibicijske zakone.
Prohibicija je izazvala potpuni slom javnog reda i mira, pa se javno mišljenje okrenulo protiv nje. Franklin D. Roosvelt je 1932. godine u predizbornoj kampanji obećao da će ukinuti 18. amandman i odmah izabran za predsjednika.
Dvadeset prvi amandman, prihvaćen 5. prosinca 1933., omogućio je državama da donesu svoje vlastite zakone o piću. Pivo se opet moglo slobodno proizvoditi, prodavati teći žednim grlima, ali više nije imalo onako tržište kao prije.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 398 od 31. kolovoza 2016.
