Školovana nepca i nosovi
Pivo je, dolaskom pjenušave raznovrsnosti, koju promovira pokret zanatskog, odnosno craft pivarstva, prestalo biti jeftino pučko piće i da biste popili dobro pivo valja vam dublje posegnuti u džep. A odabrati iz često prebogate ponude ne može svaki analfabet, jer su davno prošla vremena kada ste mogli birati tek između frižidera i gajbe.
Danas pivski fajnšmeker u ponudu kakve bolje pivnice, ispisanu na golemim pločama iznad šanka, gleda netremice i otvorenih usta, pa često i kao tele u šarena vrata, jer se na njoj nalazi devet ili petnaest raznih stouta i nebrojeno mnoštvo quadruple IPA i pokoji double espresso chocolate milk imperial porter, a bogme bi se mogao tamo naći i Imperial Double Extra Sweet Milk Brutal Super Ale.
I kad u pivo ne dodajete ništa osim slada, vode i hmelja (uz neizbježni kvasac, dakako), baš kako je još 1516. propisano bavarskim Zakonom o čistoći, Reinheitsgebotom, u njemu ćete moći prepoznati niz okusa, koje tamo ne biste očekivali. Još kad pivo uz uobičajeni ječmeni slad pravi i s dodatkom pšeničnog, raženog, zobenog slada, a kukuruz i riža također su legitimni sastojci. A kako je tek kod piva s raznim dodacima, začinima, uključujući papar i ljutu papriku, voćem (višnja, trešnja, malina šumsko voće, kora naranče), borovicom, smrekom, mirtom, svakojakim drugim biljem, bezbrojnim aromatičnim hmeljevima, selektiranim kvascima, kandiranim šećerom, medom, melasom, mliječnom kiselinom, a gdje su čokolada, keks, kava, tofee, karamel, vanilija, kokos, đumbir, klinčić, korijander...
Pivo sadrži više od tisuću osjetilno aktivnih tvari, koje mogu utjecati na njegov konačni okus, istovremeno može sadržavati preko 120 stranih okusa i mirisa, koji prema standardima stilova nisu dozvoljeni. Iskusan degustator u stanju je točno prepoznati i imenovati dvadeset stranih okusa i mirisa, a onaj vrhunski dvostruko više. Neki od tih nepoželjnih okusa i mirisa pojavljuju se češće, a neki tek sporadično i tako slabo da ih obični pivopija uopće ne može osjetiti.
Uostalom, pivopija vulgaris, tvrde njemački autori na osnovu davno provedene ankete, ne razlikuje nagorki pils od kiselkasto–slatkastog weizena a gdje tisuću i dvjesto osjetilno aktivnih tvari i stotinu dvadeset stranih okusa i mirisa... A ako je podložan agresivnoj televizijskoj reklami, a jeste, još vjerojatno misli i da je Žuja zakon.
Dakle, ako to niste u stanju nanjušiti i osjetiti okusnim pupoljcima, ništa za to. To je posao za odabrane. Prepoznati takve stvari i pravilno ocijeniti pivo može samo školovan i ekstremno osjetljiv nos. Nos – da malim pretjerivanjem naglasimo kako je to delikatno – kakav ima chihuahua Rodrigez, psić koji u jednoj epizodi Taličnog Toma slijedi trag braće Dalton u pustinji, pa kad onjuši kamen kaže: Ovdje se netko sapleo i opsovao!
Ili to, ili bogato iskustvo, prikupljeno zna se kako. Ako ste čitali Hašekova Dobrog vojnika Švejka, a teško da niste, sjetit ćete se one scene kad konjanički kapetan König ugleda žandarmerijskog razvodnika koji stenje i lupa glavom o zid od mamurluka, pozove ga i naredi mu da dahne prema njemu. Sad to razumijem, rekne potom rytmistr, neosporno ustanovivši svojim bistrim, iskusnim njuhom: „rum, kontušovka, čert (vrag, mješavina ruma i likera griotka), jeřabinka (rakija od jarebike), orahovac, višnjevača i vanilková (liker od vanilije). Pa to jer mješavina rakija koja bi ubila i istreniranog pijanca.“
