JE LI SLAVNI PARDUBICKÝ PORTER OTIŠAO U POVIJEST
Sic transit gloria mundi
„U ugodnom pubu u gradu Pardubice u istočnoj Češkoj pijem čašu tamnog piva Pardubický Porter, malo više smeđeg nego crnog, prekriveno debelim slojem pjene kaki boje. Pijem to pivo koje je u ustima osvježavajuće lagano i s bogatom aromom blagdanskih začina, pijem i razmišljam o tome kako bi moglo biti da ga pijem posljednji put u životu.“
Tim riječima počinje Evan Rail svoju mega reportažu na autorskom blogu na portalu Good Beer Hunting, a podugački tekst garniran je bogatom galerijom fotografija koje je u pardubičkoj pivovari na zalazu snimio Michal Novotný. U članku nazvanom Egzotika komunističkih vremena – Kako je Pardubický porter inspirirao generacije čeških pivopija autor detaljno opisuje povijest pivovare koja je utemeljena 1871. godine, ali i povijest pivarstva u tom ističnočeškom gradu i sjedištu istoimene županije, koja seže čak do početka 14. stoljeća. Najviše, dakako, piše o sjajnom tamnom pivu s čak 19 posto ekstrakta u osnovnoj sladovini, koje se kuha od 1890. godine, a i danas slovi za odličan primjerak svoje vrste. Ta vrsta je baltik porter, koji se unatoč tome što je porter izvorno pivo gornjeg vrenja, kuha s kvascima donjeg vrenja. Porter iz Pardubica, piše Evan Rail, „priziva sjećanja na prethodna kušanja, praćena notom karamele, sladića i nizozemskog kakaa u završnici. Iako je jako za češko pivo, ne primjećujem alkohol: Pardubický Porter bi trebao imati 8 posto ABV, ali ne mogu ga primijetiti. A nema ni puno češkog hmeljnog karaktera. Umjesto toga, ovo se pivo vrti oko slada, zbog kojeg svaki gutljaj nestaje s jasnim pozivom da popijete još jedan. Spuštajući čašu, razmišljam o toj zanimljivoj kontradikciji. Znam da se Pardubický Porter ne kuha sa začinima, ali dok ga pijem stalno osjećam note cimeta, klinčića, pimenta i muškatnog oraščića. To je vjerojatno trik moždanih sivih stanica, neka vrsta osjetilne sugestije koja proizlazi iz slatkoće slada, koji je poput deserta. Ili je možda inspiriran okruženjem, budući da su Pardubice poznate kao domovina perníka, vrste medenjaka koji se peče s većinom ovih začina. Zapravo, ovaj grad od 90.000 stanovnika oko 75 milja istočno od Praga odavno je poznat po tri stvari: medenjacima (perník), povijesnoj konjskoj utrci zvanoj Velká Pardubická i tamnom pivu Pardubický Porter.“
Sve je to lijepo, samo – ne bode li vas u oči ona primjedba iz zadnje rečenice uvodnog pasusa o tome kako je to možda zadnji put da se ovo pivo može popiti. Naime, ova pivovara od 1. travnja (još jedna markantna prvoaprilska pivska zanimljivost), više ne proizvodi pivo. Pivovara u Pardubicama koja je jedno vrijeme (od 2006. do 2010.) nosila ime Pernštejn, a u zadnje vrijeme Pardubický pivovar, od 2019. godine u vlasništvu je pivovarske grupe Pivovary Staropramen iz Praga, koje opet djeluju u sklopu internacionalnog giganta Molson Coors (kojem pripada i zagrebačka pivovara, na primjer) i zapravo je odluka donesena krajem prošle godine – da se pivovara u Pardubicama zatvori i proizvodnja njezinih brendova preseli u neku drugu pivovaru iz sastava poduzeća, stalno visjela nad glavama pardubičkih pivara kao Damoklov mač. Konačnu odluku o zatvaranju pospješila je kriza koja se zahuktala pandemijom koronavirusa i ruskom agresijom na Ukrajinu, što je posljedovalo općepoznatom eksplozijom cijena, a naročito energenata. I desilo se ono što se zapravo dešava vrlo čestro u procesu globalizacije, koji traje već nekoliko desetljeća – s ciljem racionalizacije proizvodnje i kresanja troškova, kompanije koje imaju više proizvodnih pogona, ocijene koji je od njih u najboljem stanju, pa u njega presele proizvodnju iz ostalih, koje onda bez milosti likvidiraju. Bez obzira na njihov povijesni značaj, tradiciju i mjesto u pivskoj kulturi zemlje. Sic transit gloria mundi.
„Otpijam još jedan gutljaj ovog jakog tamnog lagera i pokušavam ne razmišljati o tome što znači kad nestane pivo staro 133 godine,“ nastavlja Rail. „Što to znači, naravno, ovisi o tome kako na to gledate i odakle dolazite. Za mene, američkog autsajdera koji voli češko pivo, smrt pardubičkog portera označava točku prekretnice za češko pivarstvo, jedan od onih međaša na vremenskoj crti koja će uskoro označavati vrijeme prije i poslije. Za ljude koji su odlučili zatvoriti pivovaru u Pardubicama – prašku pivarsku grupu Pivovary Staropramen, dio Molson Coorsa – to je nesretna žrtva teških vremena. Za strane obožavatelje, to je sjajan europski baltic porter, iako zbunjujuće dolazi iz zemlje koju od baltičke obale dijeli Poljska odnosno čak 200 milja udaljenosti.“
Kada je sredinom studenoga prošle godine objavljena vijest da je uprava Staropramena odlučila zatvoriti pardubičku pivovaru, objavljeno je također da će proizvodnja tamošnjih pivskih brendova, uključujući dakako i slavni porter biti nastavljena u pivovari Ostravar u Ostravi, koja također spada u isto poduzeće, a najbliže je Pardubicama. Većina je to primila s nevjericom, jer riječ je o pivovari bogate tradicije s pivom koje je slavno i ima sjajnu reputaciju, pa i dobro prođu u Sjedinjenim Američkim Državama, kamo se također izvozi, o pivovari koja godišnje proizvodi više od 300 tisuća hektolitara piva i u koju je Molson Coors u tri godine svoga vlasništva uložio sto milijuna čeških kruna s ciljem „ojačavanja pozicije pivovare na domaćem i stranom tržištu“. Investiralo se kako u proizvodnu tehnologiju, tako i u same brendove.
Sada taj isti vlasnik stavlja ključ u bravu, a 32 zaposlena šalje na burzu rada. Gradski oci Pardubica na sve to samo sliježu ramenima, jer kako nemaju vlasničkog udjela u pivovari, tako ne mogu ni utjecati na poslovne odluke uprave, ali duboko su svjesni da ostaju bez jednog od svoja tri prepoznatljiva zaštitna znaka.
Slično kao Evan Rail, i ja prema ovom pivu imam sentimentalan odnos. Prije necijelih dvadeset godina mjesec danas sam proveo u Češkoj, nedaleko Pardubica, tako da sam više puta pio Pardubický porter s velikim užitkom, a kako imam nekoliko prijatelja u tom kraju i kasnije je u Daruvar znala stići pokoja boca ovog tekućeg bisera.
A ako Pivovary Staropramen i gazda Molson Coors i održe obećanje, pa u Ostravi nastave kuhati Pardubický porter po potpuno istoj recepturi i ako ono bude navlas jednako kao i do sada, za mnoge i premnoge pivske tifoze i fajnšmekere to ipak neće biti ono što je bilo. Jer one sive moždane stanice neumoljivo rade svoje. Jedna lijepa priča tu zauvijek i nepovratno završava.
Za one koji žele znati (još) više:
