Zanimljiv naslov knjige Drage Hedla, „Sex u doba nevinosti“ mogao bi dobiti konkurenciju u rubrici „Sex u doba Olimpijskih igara“. Iz straha da će se mladi sportaši diljem svijeta istinski truditi ostvariti najvažnije ciljeve igara, nadmašiti samog sebe i širiti prijateljstvo među ljudima iz različitih dijelova svijeta, Olimpijski je odbor zabranio bliske kontakte.
A pošto gore spomenuti sex podrazumjeva vrlo blizak kontakt, sličan najstarijoj olimpijskoj grani, hrvanju, ništa od „upoznavanja“ u zemlji izlazećeg sunca.
Istina, zabrana se odnosi na olimpijsko selo u Tokiju, pa ne isključuje fulkontakte u Donjem gradu, (Shitamachi), ili Gornjem gradu (Yamanote). Ili nekom grmu uz Sumidu, najveću rijeku pored koje je grad i izrastao.
Za one koje knjiga Drage Hedla ne zanima spomenimo da je Tokio, koji s okolicom danas broji oko 35 milijuna stanovnika, u početku bilo malo ribarsko mjesto, Edo.
„Istočna prijestolnica“, glavnim je gradom postala u drugoj polovini devetnaestog stoljeća.
Predostrožnost domaćina i čelnika MOK-a, koji su već davno zaboravili značenje „pojma“ iz naslova Dragine knjige, mogla bi se pripisati strahu od širenja korone.
Ipak, zbunjuje činjenica da su sportašima u Japanu organizatori podijelili čak 160 000 komada kondoma!
Brojka bi bila kudikamo veća da nije bilo ranije spomenutog straha.
Već su na igrama u Seulu, 1988. dijeljeni prezervativi (ružne li riječi!), s idejom da se kontakti među spostašima i dužnosnicima svedu na najmanju moguću mjeru.
Ako sportaši prekrše ustanovljena pravila mogle bi im biti oduzete i osvojene medalje, a u najgorem slučaju bili bi i deportirani s igara.
„Morali smo ispoštovati dogovor s japanskim proizvođačima ultra tankih kondoma i sponzorima“, žale se iz organizacije.
Jedino su odbili one koji su „nakurnjak“, lijepe li hrvatske riječi, izradili od poliuretana.
Dakle kondomi su podijeljeni zajedno s štitnicima za usta. E, kakvo je to globalno osiguranje! Japanci su Japanci! Ni u liftu ne smiju razgovarati.
A opet, s druge strane.
Ako mogu proizvesti bure za pivo od 10 litara koje stane u šaku, kakve tek male „štitnike“ mogu napraviti.
