Sayonara

Kažu da nije nikakva umjetnost u Tokiju pronaći bar u kojem, za noć, možete spiskati plaću.

Puno je veći kumst naći rupu u kojoj ćete se i sa sićom osjećati kao (japanski) car. U svakom slučaju ako ste žensko biće. Na društvenim se mrežama može naći spisak birtija u Tokiju gdje se damama servira besplatno.

I nije to priča o Fati, kojoj su u jutro, na izlazu još gurnuli sto maraka, već prava japanska , s iskošenim očima.

Isto tako postoji i pregled bircuza gdje ne diskriminiraju ni slabiji pol. Tako i muški mogu za par yena otići u one predjele koji su se od posljednjeg pijanstva dobrano izgradili.

Ima i onih općih mjesta koje, ako ikada dođete u Tokijo, izbjegavajte. Na primjer barove tvrtke Roppongi koji se nalaze na sjajnim pozicijma, s izbacivačima, atraktivnim curama i ostalim masažama, ali su im cijene ponekad veće i od kafića u Dubrovniku.

Zato preporučujemo Jumanji 55, gdje je do 23 sata "happy hour" režim, pa za cirka 55 kuna piješ koliko možeš. Ako si žensko to možeš raditi do jutra, za tih 55 kuna, u yenima. Za dečke se u 23 čarolija prekida i poslije, onako navučeni, ostave tamo i šešir i štap i sat, kao onomad onaj Boža, takozvani, Pub.

Pa kad bolje promisliš koji ćeš u Japanu.

Bolje je piti po, recimo Švedskoj. Tu nemaš šanse da se napiješ u nekom prosječnom pubu. Savjest ti ne dozvoljava. Jer kad bi to uradio nekoliko puta mjesečno ne bi imao savjesti da do prvog pokriješ troškove za kruh i mlijeko.

Ako si sam, kao većina ovdje, kad se ide u birtiju (ili bar plaća), treba ti minimalno soma kuna da se ucirkaš - ako si iole u kondiciji.

Ako si pri tom "južnjak" pa okreneš rundu, onda kući ideš žedan. Tako rijetko vidiš iste ljude na istom mjestu. To nikako ne znači da su, što Majakovski reče, Finci i ostali Šveđani trezvenjaci. Ne, ne..

Oni se, svakog petka i subote naoružaju kod kuće, naprave šalung, pripreme materijal i kreće betoniranje.

Ili, jednostavno, odu u onaj Japan.