Kada je u srpnju prošle godine otvoren praški pivski dućan Pivkupectvi, nudio je tri stotine pivskih specijala, a kada smo tri mjeseca kasnije predstavili to obećano mjesto svih pivopija u ponudi je bilo već pet stotina vrsta piva. Prošli tjedan, kada sam posjetio trgovinu u Čestmirovoj ulici, već ih je bilo šesto pedeset, a dok ovo čitate broj se sigurno još povećao.
Naime, kako je još na otvaranju prije točno deset mjeseci najavio vlasnik Jan Charvat, cilj je ovog projekta pivoljupcima i pivoznancima ponuditi 1500 različitih piva, pa prema tome još nismo ni na pola puta, i imat će se još štošta pisati o ovom mjestu koje je već sada postalo kultno. Zapravo je na to bilo i predodređeno. Vlasnik dućana pan Charvat pionir je promicanja češke pivske raznovrsnosti, vlasnik pivnice Zly časy, koja se nalazi vrata do vrata s našim dućanom i trgovina je zapravo nova faza u njegovom hvale vrijednom pivskom biznisu. Pivnica Zlý časy, punim imenom Vítejte do Zlých časů, nazvana je po istoimenom vestern romanu američkog pisca Edgara Lawrencea Doctorowa (Welcome to hard times, Dobro došli u teška vremena), i premda je utemeljena u vremenima, koja su za pivo općenito, pa i za češko pivo bila iznimno teška, jer ga je nesmiljena nelojalna konkurencija nadnacionalnih moloha položila na obje plećke, uspjela je pobuditi zanimanje za istinsko tradicionalno češko pivo, koje sve više biva prepoznato kao obiteljsko srebro, koje valja čuvati.
Pivkupectvi je pivnici Zlý časi s lijeve strane, na istom kućnom broju, a druga vrata s desne strane je knjižara, koja se na češkom jeziku kaže knihkupectvi, pa je to valjda i inspiriralo vlasnika da svoju trgovinu nazove tim neobičnim imenom, koje ćete u rječnicima uzalud tražiti. I to je izgleda nastavak nekakvog trenda, jer i druge trgovine dobrim pivom nose imena koja u najmanju ruku ne bismo očekivali. Ona koja je u toj rijetkoj branši probijala led u praškim Holešovicama zove se Pivni galerie (dakle, galerija piva), a u Havličkovu Brodu postoji trgovina pivskih specijaliteta po imenu Pivni klenotnice,to jest riznica piva.
„Od 650 vrsta piva, koje u ovom trenutku nudimo, otprilike dvije trećine su strana piva, a jedna trećina su piva iz čeških, uglavnom malih i srednjih pivovara," objašnjava mi prodavačica Dana Dostálová, pokazujući ne samo da dobro poznaje češku i svjetsku pivsku scenu, nego i da prema stvarima piva ima odličan stav, a i respektabilan ukus. Kad sam je upitao za osobne favorite među pivima koja se mogu kupiti u dućanu, bez razmišljanja je krenula prema polici s pivima nizozemske pivovare De Molen. Moguće se da će mnogi pivski pravovjerac reći da Nizozemska nije pivski relevantna zemlja, jer ju na prvu loptu povezuju s industrijskim gigantom Heinekenom, ali ima Holandija jake adute, koji će razoružati i najveće skeptike. Jedna od pivskih znamenitosti toga prostora su rijetka piva s geografskim podrijetlom, ona iz trapističkih samostana, kojima ne može odoljeti nijedan pivski sladokusac. A da su redovnici znali što rade svjedoči natpis u jednom nizozemskom samostanu koji kaže: Nema piva na nebu, zato ga pijte ovdje. De Molen je mala pivovara s opremom kapaciteta tek pet stotina litara, ali kuha čak četrdeset vrsta piva, američkog, belgijskog i engleskog tipa, te sezonskih i specijalnih piva. Dana Dostálová to zna, pa preporučuje Rook & Vuur, Rijn & Veen, Rasputin, i više drugih koje Pivkupectvi nudi češkim pivopijama.
Naravno, ne samo češkim, ali pretežno njima. Naime, prema riječima susretljive trgovkinje, osamdeset posto mušterija su Česi, a preostalih dvadeset posto turisti. To lako možemo razumjeti. Lokal se doduše nalazi razmjerno blizu strogom središtu grada, samo pet stanica tramvajem broj 11 od Narodnog muzeja na Václavskom náměsti, to jest Trgu svetog Václava, dakle u predjelu koji još uvijek vrvi turistima, a i pivnica Zlý časi, na prvim vratima do dućana prava je turistička atrakcija, u koju zalaze pretežno stranci. Stvari stoje ovako: u pivnici se toče dvadeset i četiri piva, a svaki mjesec se izbor piva mijenja, no uvijek su to piva malih i srednjih čeških pivovara. Samo iz dviju pipa cure strani zlatni sokovi. Dakle, oni koji su zahvaljujući odličnom odjeku otvaranja ove pivnice u inozemstvu došli kušati češke pivske specijale, ovdje uistinu dolaze na svoje. Ali, ako bi ta piva htjeli ponijeti doma, susreću se s velikim problemom - u dućanu Pivkupectvi ih doduše mogu kupiti, ali to su piva mahom nefiltrirana i nepasterizirana, s vrlo kratkim rokom trajanja - ponekad od samo „pet dana od dana kupovine" pa ih je vrlo nepraktično uzimati, a osim toga - kako smo rekli većinu asortimana čine piva iz uvoza, a turisti sigurno neće iz Češke nositi kuće svoje pivo, ili pivo neke druge zemlje. I taj koncept uistinu ima smisla. Stranci će domaću scenu pivskih specijala upoznati za šankom Teških vremena, a domaći će tifozi svjetski šar upijati na vratima do, u pivoteci.
A vjerujte da tamo nema što nema. Među šest i pol stotina imena naći ćete i ona iz Australije, Kanade, Indonezije, Singapura, Kube, Meksika, Kine, Tajlanda ili Japana, da ne govorimo o Sjedinjenim Državama, ili Europi. Ima tu piva za koja valja dublje posegnuti u džep, jer stoje, recimo 209 čeških kruna (otprilike tri puta manje kuna), poput Augustijn blonde ili recimo čak 649 kruna za butelju piva Deus Brute des Flandres. Bilo je tu piva i za 1600 kruna. Radilo se o pivu Sink the Bismarck! iz britanske pivovare Brew Dog s 41 posto alkohola. Najnovija ujdurma te mini pivovare iz škotskog grada Fraserburgha je pivo Royal Virility Performance, skuhano specijalno za ovotjedno vjenčanje princa Williama i njegove odabranice Kate Middleton, a za nju mi je Dana Dostálová rekla da se nada da će, unatoč tome što je skuhano samo tisuću boca toga piva, koja flaša završiti i na njihovim policama. Smatra da joj dobra suradnja koju su ostvarili sa škotskom pivovarom daje za pravo nadati se.
Inače, pan Jan Charvat nastoji cijene držati što je moguće niže, pa se tako vrhunska piva poput Bakalara, Bohemia Regent, Eggenberga ili Chotěboři može dobiti za ciglih sedamnaest kruna za politru. Veliki broj piva dolazi iz pivovara koje svoj zlatni sok ne pune u staklene boce, jer se radi o pivu iz pivovara vrlo malog kapaciteta, koje se ne filtrira i ne pasterizira, što znači da u tom pivu ima jako puno kvasca, koji još radi svoj posao, pa je pivu potreban dodatni prostor, koji omogućava plastika. Najčešće su takva piva punjena u plastične boce od litre, litre i pol, ili dvije litre. Ta piva imaju vrlo kratak rok trajanja, pa se moraju držati u posebnim uvjetima. Stoga velik dio od samo šezdesetak kvadrata dućana zauzimaju golemi frižideri u kojima se hlade te vrhunske poslastice.
No, stane tu još puno drugih stvari. Luksuzna pakovanja, pokloni, košare s izborom raznih piva, drvene nosiljke za po šest boca, čaše, krigle i rijetke pivske boce, vrčevi, pivska literatura - knjige i časopisi, a tu je i masa stvari koje možete slobodno uzeti, poput podmetača, propagandnih letaka raznih pivovara, i drugih promidžbenih materijala. Podmetači, primjerice, spadaju u projekt ovog dućana, kojim se privlače i potiču kolekcionare, koji ovdje mogu pronaći primjerke za svoje zbirke. Slijedeća kategorija pivopija kojima Pivkupectvi ide na ruku su hobistički kuhari piva, kojima nude boce s patentnim zatvaračem, ako žele svoje pivo flaširati.
Oni kojima najviše idu na ruku su pivski sladokusci, koji ovdje dolaze upoznati nove vrste dobrih piva. Kao što sam ja. I stoga, valja mi prestati pisati i prijeći na kušanje, jer piva je tako puno, a vremena tako malo. Ova piva, naime, neće dugo. Kena iz vanrnsdorsfske pivovare Kocour, benešovski petnaest postotni specijal Ferdinand d'Este, Javořický ležák iz pivovare Kozliček Horni Dubenky i Sládkův světlý speciál iz mini pivovare Pivovarský dvůr iz Thýně kod Praga već sam spasio, popivši ih prije isteka njihova prekratkog roka trajanja. Dobruški Rampušak i Kacov još čekaju na red. Ne mogu valjda dopustiti da se pokvare?!
