Notorno je poznato da su Česi majstori u grafici i ilustraciji, crtežu, karikaturi... Alfons Mucha, Josef Lada, Adolf Born, Jiří Slíva, Bohumil Konečný, i da ne nabrajam. Bogme imaju što reći i u stripu, a prije svih Kája Saudek. I svi su, a i kako bi drugačije, opus zalili mnogim prizorima s pjenušavom tekućinom. Iznimka, dakako, nije ni autor najslavnijih čeških underground i znan-fan stripova, Karel Kája Saudek.
Rođen je 13. svibnja 1935. u obitelji u kojoj nije manjkalo umjetnički nadarenih članova – stric Erik spadao je među istaknute prevoditelje Shakespearea a brat blizanac Jan postao je svjetski poznat fotograf. Zahvaljujući rođacima iz Amerike, Kája je kao klinac zavolio stripove, a kako je u socijalističkoj Čehoslovačkoj strip smatran dekadentnom zapadnjačkom pošasti koja kvari našu djecu, bio je unaprijed osuđen na trnovit i neuspješan put. Tim više što je bio urođeno anti protivan, pa je iz svake njegove table i svakog kvadrata izvirivala kritika režima, čime je na sebe navlačio gnjev državnih cenzora.
Svi njegovi pokušaji bili su brzo prekidani, zabranjivani i onemogućavani, pa je praktično sve do Baršunaste revolucije životario crtajući različite ilustracije, veoma često za dječje magazine a stripove su mu naručivali, recimo i iz redakcije speleološkog stručnog časopisa, uz uvjet da se barem dio radnje odvija u podzemlju. Najslavnija djela stvorio je u drugoj polovici šezdesetih – 1965. osmislio je strip koji je bio „glavni junak“ hvaljenog, pa i kod nas poznatog filma Tko želi ubiti Jessie? za koji je Saudek, uz strip čiji se kadrovi provlače kroz film nacrtao i špicu, uzvike koji se ispisuju u igranim kadrovima i, naravno, plakat, a kratko potom nastaje i njegovo stripovsko remek djelo – Muriel i anđeli. Ta je stripovska znanstveno fantastična saga, inspirirana Barbarelom Jeana Claudea Foresta, zamišljena kao serijal od 12 nastavaka, ali nakon objavljivanja prvog dolazi 1968. godina i u Čehoslovačku ulaze tenkovi Varšavskog pakta, a to znači – zbogom kakva takva slobodo.
Ipak se glas o njemu proširio, pa ga je Grzegorz Rosinski, autor znanog Thorgala, pozvao da objavljuje u Poljskoj, a u Jugoslavenskoj reviji Sve oko nas, koju je uređivao nenadmašni Nenad Brixi, objavio je 1971. godine strip o Janu Husu, osnivaču češke reformacije, dok je u Njemačkoj objavljeno nekoliko kratkih erotskih stripova.
Početkom devedesetih, i tu napokon dolazimo na pjenušavi teren, Kája Saudek neko vrijeme surađuje s nenadmašnim pivskim časopisom Pivní kurýr (Pivski glasnik) i tu nastaje niz sjajnih crteža pivara, pivovara i parafraza pivskih loga i zaštitnih znakova, pa i znana ilustracija sa ženom koja ispred sebe drži dva pogolema okruglasta vrča puna pjenušave dvanaestice, koji izgledaju kao predimenzionirana bista, koju je časopis koristio kao svoj amblem. Tiskana je i na suvenire, poput veoma tražene krigle, koja se danas na internetskim aukcijama prodaje po visokoj cijeni od petstotinjak čeških kruna (preko 20 eura).
Bilo je suđeno da se te dvije institucije neko vrijeme nađu na zajedničkog zadatku, jer je časopis Pivní kurýr bio silno duhovit i maštovit, baš kao što je to i naš autor stripova, nosio je podnaslov notorno poznati list zemalja češke krune i reklamirao se sloganom tko ga ne čita, pije neobrazovan. A jedan od odličnih štosova uredništva bila je i odluka da cijena pojedinog broja bude istovjetna cijeni krigle točenog piva, pa se u početku Kurýr prodavao za 4,60 a na kraju za 15 čeških kruna.
Časopis Pivski glasnik i crtač Kája Saudek im ali su još jednu zajedničku crtu – fetišistički su obožavali raskošno žensko tijelo – Kurýr jer u svakom broj na velikoj kvadraturi objavljivao slike (polu)golih žena, a stranicama Saudekovih stripova defiliraju junakinje također bujnih oblina i također razgolićene. Jedno od njegovih brojnih poslovnih posrtanja došlo je baš u jeku slave nakon filma Tko želi ubiti Jessie, i to stoga što su mu u pretresu stana pronašli gomilu erotskih i pornografskih crteža, pa je naglo opet stavljen na led.
Na svim crtežima objavljeni u Pivskom glasniku pojavljuju se lijepe žene ogromnih grudi koje nose krigle i vrčeve iz kojih se preko ruba prelijeva pivska pjena i karakteristični simboli dotične pivovare, a bile su to pivovare Staropramen (Prag), Kozel (Velike Popovice), Radegast (Nošovice), Zubr (Přerov), Plzeňský prazdroj (Plzeň), Gambrinus (Plzeň), Louny, Starobrno (Brno)...
Ta suradnja, nažalost, nije trajala dugo, jer je Kája Saudek ubrzo postao neupotrebljiv –sve više je pio, te je na kraju, ogrezao u alkoholu, sve lošije crtao, a u travnju 2006. je nakon srčanog napada pao u komu iz koje se nikad nije probudio. Umro je 26. lipnja 2015.
Ni časopis Pivní kurýr više nije s nama. Ugašen je ujesen 2008. godine, nedugo nakon pokretanja našeg portala, pa smo o tome opširno pisali u članku Nema više Pivskog glasnika, sad ćemo piti neobrazovani. Časopis, koji je odbijao ići na internet, nego se tvrdoglavo držao dobrog starog papira, i koji je zdušno navijao za male neovisne, zanatske pivovare, koje su u prvom desetljeću novog tisućljeća koračale koracima od sedam milja, i koji (zato) nije uspio dobiti (financijsku) potporu velikih pivovara, koje jedine imaju novac (po čemu nalikuje na naš portal), naprosto nije imao šanse. Nije imao snage ni za organiziranje distribucijske mreže, niti para za kioske, pa se prodavao u pretplati i u odabranim pivnicama, sve u svemu, bio je osuđen na propast, A iz posljednjeg utočišta, iz pivovare Kostelec nad Černými lesy (Černokostelecký pivovar) redakcija je odaslala nekrolog u kojem je između ostalog pisalo:
Dragi minipivovarnici, bila nam je čast, što smo posljednjih nekoliko godina mogli stajati uz vas i u Pivskom glasniku informirati o nesvakidašnjem preporodu, kojim ste vi u vrijeme mrske nam globalizacije i stasanja europiva, češkom pivarstvu dali izrazitu nadu da klasično češko pivo neće samo tako nestati s karte svijeta. Bila nam je čast, što smo prilikom naših posjeta, a ponekad i slučajno, mogli kušati vaša izvrsna piva. Bavite se pivarskim zanatom, koji u Češkoj ima gotovo tisućljetnu tradiciju i u vašem grbu s pravom stoji geslo Daj Bože sreće, koje ne bi trebalo pripadati industrijskim tvornicama riđe obojene vode.
Za one koji žele znati više:
