Samo Pivnica
Sve je više primjera koji potvrđuju da je pivo sve omiljenije i sve je više pivopija kojima nije svejedno što će se naći u njihovoj krigli. Pa je i sve više ugostiteljskih objekata posvećenih zlatnoj tekućini, specijaliziranih za dobro pivo. Jedno od takvih mjesta nalazi se u zagrebačkim Ravnicama i zove se - Pivnica. Da, baš tako, samo Pivnica.
„Prva nam je zamisao bila da lokal nazovemo Pivnica Becher, jer je to naziv poduzeća, koje vodim zajedno s još dva kompanjona," počinje priču o svom ugostiteljskom objektu vlasnik Antoni Perić, i dodaje kako su ih prijatelji koji znaju njemački upozorili da se Becher, što doduše znači vrč i čaša, ali isto tako i pehar, pa i šalica, često odnosi na plastičnu čašu, pa to samo po sebi ne bi baš upućivalo na pivo. Tako su razmišljali o nečem drugom, a na kraju zaključili - zašto ne bi bila samo Pivnica?
Ne znam kako je s vama, ali meni je sami spomen toga izričaja „samo Pivnica" u sjećanje prizvao jednu scenu iz velikog romana Kiklop šjor Ranka Marinkovića, onu u kojoj Melkiora Tresića na ulici spopadne grebator Cviker:
- Da, i to smo radili... - samo, ja nisam Filipović! - i tu svoju sumnju Melkior priopći Cvikeru.
- Filipović? - iznenadi se on i lupi se po čelu. - Eh, pa da, imaš pravo! Sve sam pobrkao, godine su prošle, znaš. Pa da, Filipović je sjedio do mene, pravio rebuse, križaljke, čitao riječi naopako, Edison - nos ide... Pa da, gdje bi ti bio Filipović, kad si ti... ovaj...
- Tresić - bubne Melkior nepromišljeno.- No da, Tresić Pavičić! Bogamu, sve sam...
- Ne, samo Tresić. Ja sam samo Tresić.
- Ma da! Pa i zvali smo te Samotres, sjećaš li se? - oduševljava se Cviker svojim pamćenjem te i Melkior nesvjesno potvrdi glavom, mada se nikako nije sjećao da bi ga tko nazivao Samotres...
Ta digresija s književnim remek djelom, dakako, nije nimalo slučajna. U Pivnici, naime, imaju i mali kutak s pivskom literaturom, pa posjetitelj može uz svoje pivo prolistati neku od ponuđenih knjiga i ponešto iz nje pročitati. To, priznaje nam gazda Antoni, mušterije za sada baš ne koriste, ali je to jedan od detalja koji potvrđuju da je ovo mjesto posebno, drugačije od drugih.
„Znamo da u Zagrebu ima niz lokala specijaliziranih za pivo - pubova i pivnica, no mi smo htjeli nešto drugo," veli naš sugovornik. „Odlučili smo se približiti građanima bavarsku pivsku tradiciju i kulturu, pa nudimo četiri vrste točenog minhenskog piva, a uniforma naših konobarica je dindrlica, dakle karakteristična stilizirana bavarska narodna nošnja." I ambijent na to ukazuje - na policama i vitrinama može se vidjeti lijep izbor mazova, bavarskih litrenih pivskih vrčeva i boca bavarskog piva, a slike na zidovima prikazuju prizore iz procesa proizvodnje zlatne tekućine, te vedute Münchena s famoznim pivnicama bavarske prijestolnice. A tu je i grupni karikaturalni portret četiriju krasnih mladih dama u tom, kako smo rekli - dirndlu. „Jednom smo u Pivnici ugostili karikaturista Milana Lekića Lexa, koji je crtao portretne karikature naših gostiju, a oni su ih mogli ponijeti sa sobom. Tako je nacrtao i naše četiri konobarice," objašnjavaju nam. A njihove konobarice, trenutno ih je ukupno pet, ne samo da odlično izgledaju u stilizaciji bavarske narodne nošnje, i ne samo da su zgodne i lijepe, i nasmijane, nego i dobro znaju svoj posao. Barem onaj dio s pivom, jer nas je samo to i zanimalo. Uvjerili smo se u to u razgovoru s Marijom iz slavonske Strizivojne, koja se baš zatekla u smjeni, spremno pozirajući za našu reportažu.
Što se piva tiče, na šanku su četiri pipe iz kojih se toče tri Hacker Pschorra - Kellerbier , Münchener Gold i Hefe Weisse, te Paulaner Dunkel. Onda je tu lijep izbor flaširanih piva - od njemačkih još nekoliko Paulanera, pa Krombacher, onda domaća - Grička vještica iz Medvedgrada, pa još hrvatskog crafta - Zmajska pivovara, pa nova pivovara Houblon, iz Pivničina neposrednog susjedstva... „To rade dečki iz naše Dubrave, a pivo je jako dobro prihvaćeno," kaže voditeljica lokala Leonarda Sigal, dodajući da uz bavarska piva, koja su okosnica ponude, kod njih itekako ima prostora za domaći craft. Tako su srijedu rezervirali baš za predstavljanje hrvatskih zanatskih pivovara, pa su ugostili pivare iz Pulfera, Medvedgrada, Zmajske, kao i iz Pivovare Daruvar, koja je predstavila svoju liniju Peti element.
Naročitu pozornost, osim pivu, posvećuju i - rakiji, pa je ovdje u stalnoj ponudi oko trideset vrsta rakija, često proizvedenih na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Među žesticama su i likeri od piva. Na kraju krajeva, pivo se jako dobro slaže s rakijom, baš kao i sa sirevima, grickalicama, ili čokoladom, što ovdje također nude svojim gostima.
Posebna priča su akcije. Vrlo su maštovite i atraktivne. Tu su žive svirke i prijenosi utakmica, ali i puno drugih stvari. Kavopije mogu, recimo, skupljati štambilje za popijenu kavu, što im svaku osmu kavu čini - besplatnom, a iako pivnica nema kuhinju, ponekad se tu može i pojesti, kao kad su prije mjesec i nešto (18. prosinca) slavili prvi rođendan, pa goste počastili finim pivskim kobasicama. Kobasica je bilo i tijekom trotjedne manifestacije Oktoberfest, za koju je uveden i maz, litreni pivski vrč, kao karakteristična bavarska mjera za pivo. Uostalom, Mass, kako se to kaže na njemačkom, i znači upravo to - mjera. A ima Pivnica i svoju vlastitu mjeru. Ovdje točeno pivo možete naručiti u čaši od dva ili tri decilitra, politrenoj krigli, litrenom vrču, ili i u posebnoj, unikatnoj glinenoj krigli zapremine 0,65 litara. „Došli smo na ideju da napravimo svoju vlastitu dozu kuće, i odlučili da to bude šest i pol deci, te pronašli jednog lončara u Međimurju, koji za nas radi krigle, koje su se pokazale kao pun pogodak," govori Antoni. „Krigle se rade ručno, imaju naš logo i svaka ima broj, tako da ne postoje dvije iste, a najvažnije je to što keramika odlično čuva temperaturu piva, pa pivo duže ostaje hladno," dodaje, otkrivajući još i to da se krigle drže u frižideru, tako da se pivo toči u ohlađenu posudu.
„Imate li problema s krađom ovako atraktivnih krigli?," pitamo znatiželjno.
„Ma, nemamo mi s tim problema, ali ljudi ih vole uzeti za uspomenu," smije se Antoni. „I to je marketing," dodaje Leonarda i objašnjava još kako oštećene krigle majstor reparira, a ako ih nije moguće obnoviti ili ako se razbiju, pravi nove s istim rednim brojem. Do sada ih je napravljeno oko dvije stotine, a moja, koju sam za uspomenu dobio od svojih domaćina, nosi broj141.Često gosti traže da im prodaju kriglu, ne pitajući za cijenu, no još se nisu odlučili na to.
U Pivnici idu i dalje. Prosudili su da bi njihovu ponudu dodatno osvježila moja izložba piva u stripu Nacrtaj mi krigl, pa su nas pozvali u goste. Tako smo Goran Gazdek i ja zapalili put Ravnica i donijeli izložbene panoe, koji su se za tili čas našli na unaprijed pripremljenim nosačima u ostakljenoj terasi lokala. Tako će slijedeća dva tjedna posjetitelji Pivnice bavarsko pivo piti u ambijentu stripovskih kvadrata na kojima junaci iz svjetski poznatih romana u slikama potežu iz krigli i flaša. Izložba Nacrtaj mi krigl novim je gostovanjem ušla u svoju osmu sezonu i nastavlja uspješan pohod uzduž i poprijeko države. Ujedno smo dogovorili da nakon ove izložbe dovezemo u Zagreb i onu drugu - izložbu fotografija Mojih 25 godina Oktoberfesta, pa ćemo uskoro ponovo u Zagreb. Izložba o Oktoberfestu ovdje će se, jasno vam je to, naći u svom prirodnom okruženju.
Naši domaćini procjenjuju da su 60-70 posto gostiju štamgasti, dakle redoviti, stalni gosti, koji vole dobro pivo, a dolaze kako iz kvarta, tako i iz drugih dijelova grada. Pa i izvan Zagreba. Imaju posjetitelje, koji kad god dolaze u Zagreb, svrate k njima na Hacker Pschorr. Uvijek, naravno, ima i novih. Ima i onih koji nikad neće biti njihove mušterije, jer ovdje nema industrijske pivske konfekcije - naprosto su odlučili da neće držati pivo velikih pivovara. I nisu požalili. U godinu i mjesec dana, koliko Pivnica radi, posao ide jako dobro, toliko da gazde već traže odgovarajući prostor u zapadnom dijelu grada, u kojem bi otvorili lokal istog tipa, po receptu, koji se ovdje, u Radauševoj ulici, iza maksimirskog stadiona i vizavi zoološkog vrta i agronomskog i šumarskog fakulteta, pokazao kao dobitna formula.
I još su sigurni u to da će njihovo Mjesto za druženje, kako svoju Pivnicu preporučuju prijateljima, biti lokal u kojem će se u lijepom bavarskom ambijentu, u društvu nasmijanih konobarica u atraktivnim dindrlicama, piti kvalitetno pivo, pa i pročitati koji pasus iz literature o zlatnom soku. Zašto, pobogu, da ljudi piju neobrazovani. Tako smo nekako razmišljali i mi, pa smo, donoseći panoe izložbe Nacrtaj mi krigl, poklonili uspješnim domaćinima nešto naslova iz svoje biblioteke - kataloge pivskih izložaba i knjige pivskih eseja, koji se mogu naći i na našem portalu.
Kad ima piva, nek bude i štiva.
