Sve na svijetu, ama baš sve, ima svoj dan, dan kada mu posvećujemo nešto veću pozornost, pa imaju ga i očevi, one čudne zvjerke, koje nam uvijek nešto zamjeraju, stalno zvocaju i sitničare, a idu nam na živce čak i kad pucaju od ponosa jer smo nešto postigli. A uglavnom se sjetimo da su nas nečemu naučili, da smo ih premalo voljeli i premlako grlili tek kad više ne budu s nama. Taj dan očeva u raznim se dijelovima svijeta slavi na desetke raznih datuma razasutih po svekolikom kalendaru, a u Hrvatskoj upravo danas, na blagdan svetog Josipa.
I obično to ima puno veze s pivom, jer nemá tog oca koji može odoljeti dragocjenoj tekućini, a naročito pjenušave znaju biti proslave Dana očeva u Njemačkoj, gdje se obilata konzumacija podrazumijeva i samom definicijom proslave.
Sveti Josip, obrtnik (po predaji tesar) iz Nazareta, zaručnik je Marijin i Isusov poočim i hranitelj, glava Svete Obitelji. Josip je bio potomak iz Davidova kraljevskoga roda te je po njemu i Isus bio Davidov potomak (»sin Davidov«). Radio je kao siromašni tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom. Kršćani slave Josipa, Marijina zaručnika i Isusova poočima kao sveca i kao Božjega odabranika, kojemu je Bog povjerio biti glavom nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje. Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te zaštitnik brojnih zemalja, uključujući i Hrvatsku.
E, sad, kad je za Dan očeva već uzet spomendan nekog stanovnika Neba, zašto je odabran blagdan sveca koji nije bio otac u tehničkom smislu? Na to pitanje nema odgovora, ali nisu Hrvati jedini odabrali današnji datum – danas se Dan očeva slavi još i u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Lihtenštajnu, Hondurasu i u Belgiji, koja slavi dvaput – danas, te druge nedjelje u lipnju.
A evo kako je drugdje: u Rusiji počinju prvi, slave već 23. veljače, u Koreji 8. svibnja, u Litvi prve nedjelje u lipnju, u Sjedinjenim Američkim Državama treće lipanjske nedjelje, a na isti datum slavi se u još gotovo stotinu zemalja svijeta, od Afganistana do Zimbabvea. Među njima je i pivopijska velesila Češka u kojoj je očevima namijenjena treća lipanjska nedjelja, ove godine 21. lipnja. U lipnju slave još u Danskoj, ali na fiksni datum 5. lipnja, kada se u toj zemlji slavi i dan državnosti, a niz zemalja slavi u lipnju na druge fiksne dane, često posljednje lipanjske nedjelje. Slavi se i u srpnju na drugu i treću nedjelju, i u kolovozu (u Tajvanu 8. kolovoza, Brazil druge nedjelje u kolovozu, a u Južnom Sudanu na primjer posljednjeg kolovoškog ponedjeljka, pa onda u rujnu (Australija i Novi Zeland na prvu nedjelju u rujnu), listopadu, studenom (Finska, Norveška i Švedska slave na drugu nedjelju u studenom) i prosincu (Bugari recimo 26, prosinca).
U Njemačkoj, na primjer, gdje se Dan očeva slavi na blagdan Spasova, ili Uzašašća, koji se slavi četrdeset dana po Uskrsu, dakle uvijek u četvrtak, priređuju se masovni izleti muškaraca u prirodu, a ta muška okupljanja neraskidivo su povezana s konzumacijom velike količine alkohola, dakako uglavnom piva.
Dan očeva najprije se obilježavao u Sjedinjenim Američkim Državama, početkom dvadesetog stoljeća, a tamošnji datum proslave, treća nedjelja u lipnju ujedno i najčešći termin proslave dana očeva, u čak 52 zemlje svijeta slavi se toga dana.
Onda, dragi očevi i oci, dade, bâbe, pape, jape, tateki i tate mate, kad god slavili svoj dan, a naročito ako to radite danas – pivi i zdravi bili!
