Prvo smo, preko Drave, skočili do istočnih susjeda, vidjeti da li još uvijek Arany Aszok pristaje uz krvavice i kiselu papriku. Onda smo, prije nego je Dylanov zadnji cd iscurio, krenuli put Bosne.
Doba je godine kada se priroda nudi i svojim nas blagodatima čuva od sivila, straha i praznila u očima bosanskohercegovačke stvarnosti. Nadojmio sam se vala slika koje ne bi stale ni u dvije kutije cipela, gdje ih obično čuvam
Bila je to i svojevrsna pivska turneja, jer sam isključivo birao one gradove koji imaju svoj pivski karakter. I naravno, birao ona mjesta koja su najpogodnija za testiranje kakvoće omiljenog hladnog napitka: buregdžinice, ćevabdžinice, pečenjare i da vas ne gnjavim.
Banja Luka, Sarajevo, Mostar - put je čiji oblik sliči bumerangu. Na zemljopisnoj karti. Koji vuče na povratak.
Kakvu mu god ocjenu dali banjalučko pivo, Nektar, se idealno rimuje s istoimenim ćevapima. Kušali smo i jedno na ćirilici, Gorštak. Za Crni Đorđe nismo više imali mjesta.
Sarajevsko kao broš pristaje uz sarajevski ćevap, ali i uz burek. Mnogo više nego onaj jogurt s kojim ga na Baščaršiji poliju. Kad smo saznali da je Sarajevska pivovara sponzor sarajevskog kazališta mladih, okrenuli smo još jednu rundu. Hodajući Principovim mostom pomislio sam kako bi možda bilo bolje da je Gavrlilo svratio, onih par minuta, na Premium. Tko bi ga znao!?
Mostarsko smo, u nedostatku istoimenog specijaliteta, morali kušati uz mladu jagnjetinu. Šta, ima li i stare? E, da znate da ima. Neću je ni opisivati. Umjesto deserta servirali su nam Kosaču, specijalno crno pivo, koje nije loše ni hladno.
Pored pivskih obilazili smo i vjerske tenkovine. Sve tri najveće kon(pro)fesije. Jedina industrija koja cvjeta. Valjda zato što se neprekidno đubri. I što poziva ljude da upru pogled u nebo dok se oni kusuraju na zemlji. I dijeli ljude na nesretne vjernike i nesretne nevjernike.
Mnogo toga se u Bosni promijenilo. A vala i u Hercegovini. Ni one rijeke nisu kao što su bile. Ni mostovi. I one se planine nekako stisle. Konfiguracija, što bi rekli, terena, ko stvorena, da izvinete, za ratovanje.
Malo je kad Bosna bila inspirativnija, a da se o njoj toliko šutjelo.
Kažu da je i onoj pjesmi o divnoj, miloj i gizdavoj tvorac nepoznat. Da je narodno djelo. A čije je onda ovo?
Nastavismo put.
Kad su nam servirali Žuju, znali smo da smo, definitivno, s one strane pive.
