„Danas staje svaka dijeta, Medvedgrad slavi svoja 23 ljeta," upozoravao je u petak uvečer natpis na ulazu u pivnicu u Ilici, pozivajući one koji ulaze da ostave svaku nadu ako namjeravaju mršavjeti, gladovati i žeđati.
Pivovara Medvedgrad, naime, već tradicionalno uoči Božića slavi obljetnicu osnutka, ove godine dvadeset i treću, a posljednjih nekoliko godina za tu prigodu skuha posebno pivo, koje se kolokvijalno zove rođendansko, a od ove godine nosit će ime po broju rođendana koji se slavi. Ovoga puta, dakle - 23. Zapravo su ove godine za proslavu napravljena dva piva - india pale ale 23 s 5,8 posto alkohola, i russian imperial stout Gavran s udjelom alkohola od 10,8 posto. Oba su bila na točionicima, a za one privržene svom omiljenom pivu točilo se i drugo iz klasične ponude.
U osam uvečer, za kada je najavljena proslava, bilo je već sve puno. Rijetki slobodni stolci zapravo su čekali one koji su ih unaprijed rezervirali, tamburaši su već prašili i uopće vladala je slavljenička atmosfera. Na zimskoj terasi, gdje je stol uz muziku bio predviđen za novinare, goste je dočekivao šef pivnice i marketinga pivovare Ivan Nauković, koji je ujedno i konobario, ne dopuštajući nikome da čeka na svoje pivo, a kada je gužva postala posvemašnja prepustio je to profesionalnim kelnerima.
„Kad se gradi kuća najuzbudljiviji i najvažniji je onaj trenutak kad se zavijori barjak, jer je to znak da građevina dobiva krov. Danas se na našoj novoj pivovari zavijorio natpis Pivovara Medvedgrad, i to smatramo našim barjakom" rekao nam je Ivan i na mobitelu pokazao fotografiju koja potvrđuje da je objekt dobio fasadu s natpisom. Eto dobrog razloga da proslava rođendana bude još radosnija.
A već je bila opuštena i bučna. Sa svih je strana dopirao žamor, pijuckalo se i padali su komentari novih uvaraka. Odreda pohvale. „A kako se tebi čini?," upitam Marka Ožegovića koji je u uglu pijuckao malo iz politrene ale čaše, pa malo iz elegantne strukirane čašice na visokoj nožici, pa opet iz one prve. „Ovo je divno i svakome od srca preporučujem," odgovori on pokazujući na IPU „...a ovo..." pokaže na Gavrana, zastane, pa podigne obrve i zavrti glavom... „moglo je bolje".
Meni je, bome, leglo, možda i zato što me je osvojilo prije tjedan dana, kada smo ga u pivovari točili iz fermentora i pili s nogu, ili zato što volim crna piva pa ih apriori prihvaćam. Ili zato što mi se svidjela priča o imenu, koje je dano po zlokobnoj ptičurini medvedgradske crne kraljice, što je kmetovima kopala oči... Tako Medvedgrad nastavlja tradiciju da svakim svojim pivom ispriča jednu lijepu i zanimljivu lokalnu zagrebačku priču.
Ipak, pošto je tijekom dugačke večeri valjalo u sebe uliti veću količinu da ugasi vatru onog prekrasnog ljutog gulaša, vratio sam se IPI i držao se nje, osim u onih nekoliko navrata, kad je valjalo ustati i potražiti ono mjesto koje se već traži kad se pije pivo.
U velikoj sali štimung su pravili tamburaši. A bogme i napravili.... kad god bih onuda prošao na putu u nusprostorije, vrtjelo se kolo na onom uskom prolazu, a skakutalo se i po klupama. Ipak u našoj zatvorenoj zimskoj terasi, gdje se pričala jedna drukčija glazbena pripovijetka, atmosfera je možda naoko bila komornija, ali kudikamo više razdragana. Gadjo manouche ili, kako sami za sebe kažu: dirty gypsy swing machine...with a soul, svima su razgalili dušu svojim neodoljivim jazz instrumentalima, i pokojom vokalnom minijaturom...
„I love youuuuuu," zarežao je limeni glas klarinetista iz malenog zvučnika... „I love you," zatamburale su uglas dvije gitare, „I love youu," zacvilila je violina... „I love you," odgovarala je rođendanska IPA 23 klokoćući u žednim grlima mnogobrojnih veselih gostiju.
