Proizvodnja piva nipošto ne spada u jednostavne postupke. Ni kratkotrajne. Potrebno je poprilično vremena i strpljenja da se dobije ukusan i zdrav pjenušavi napitak od ječmenog slada, vode i hmelja. Kvasci, naime, moraju pošteno odraditi svoj posao da bi sve bilo kako treba. No, kvasac se može natjerati da požuri s poslom, čitam ovih dana i nisam siguran je li to dobra vijest.
Revolucionarna novotarija koja omogućuje drastično skraćivanje vremena glavnog i naknadnog vrenja zove se beerbots dakle pivski roboti ili bolje da kažemo biorobůtci , što će reći biološki robotići, da posegnemo dakle za češkim izrazom, jer robotska inovacija i dolazi iz Češke, zemlje u kojoj je pisac Karel Čapek i izmislio riječ robot.
Glavna i naknadna fermentacija, dozrijevanje i odležavanje piva taje oko četiri tjedna, kada je riječ o lagerima, a kod aleova sve je gotovo za dvostruko manje vremena. No, što pivo duže vrije, to je veća opasnost od kontaminacije neželjenim bakterijama, navode izvori koji nam nude priču o pivskim robotima i sugeriraju da je to dobar razlog za prihvaćanje novotarije. Zatim napominju da su Česi nepovjerljivi prema novinama, a naročito kada su u pitanju hrana i piće, ali izražavaju uvjerenje da će zažmiriti na jedno oko ako ta novost pomaže da se tradicionalno nacionalno piće proizvede jednostavnije i brže.
A o čemu je tu zapravo riječ i kako to radi?
Umjesto samog kvasca u mlado pivo se stavljaju okrugli beerboti veličine dva milimetra, izrađeni su od željeznog oksida i natrijevog alginata a svaki od njih sadrži tekuću smjesu živog kvasca. Na početku beerboti padaju na dno, ali čim kvasac odradi pretvorbu šećera, ugljični dioksid ih iznosi na površinu, gdje plin nestane, te robot ponovo pada na dno. Kada je sav šećer pretvoren u alkohol i dioksid (što se, prema tvrdnjama znanstvenika, događa kudikamo brže nego u slučaju slobodnog kvasca) roboti ostaju na dnu i tamo se lako pokupe pomoću magneta. Studija znanstvenika s kemijsko-tehnoloških fakulteta u Pragu i Brnu, objavljena u znanstvenom časopisu ACS Nano ističe kako su koristi od inovacije očite, te da se nano roboti mogu koristiti tri puta.
No, hoće li uistinu češke pivopije prihvatiti pivske nano robote zato što im omogućuju da brže dođu do svog omiljenog pića, nije baš tako jednoznačno pitanje. Tek treba vidjeti hoće li uistinu. Česi su snažno tradicionalni kada je u pitanju pivo, pa je i craft revolucija tamo prodrla kasnije nego u druge zemlje srednje Europe, a i sada kada je uzela maha uz svakojaka piva gornjeg vrenja, tako karakteristična za zanatsko pivarstvo, tamo svaka mala pivovara kuha i barem jedan, a često i daleko više lagera. Odnosno ležáka, kako se to pivo zove u Češkoj. Pa i kada su industrijske pivovare uvodile cilindrično-konusne tankove, koji također pospješuju vrenje, a i velikodušno štede prostor, jer strše nebu pod oblake, pružali su otpor, govoreći: ta, to je ležák, on mora ležati, a ne stajati.
Osobno mislim da pravi pivski fajnšmekeri ne žale vremena da dobiju dobri stari ležák napravljen onako kako bog zapovijeda. To chce klid, rekao bi ingeniozni vojnik Švejk, što je češka varijanta one znane pohiti polako, odnosno festina lente. Ta, nismo li prije koji dan pisali o trendu polaganog točenja piva (slow pour), koje je dosta prihvaćeno iako zapravo ide nauštrb svježine piva. Prije par godina dosta se propagirao slow beer odnosno proizvodnja onih pivskih stilova koji traže dugo odležavanje, za razliku od instant uvaraka, koji s proizvodne trake idu direktno potrošačima, kao što se i slow foodom udara kontra pošasti fast fooda.
A što se tiče robota, sve je u redu dok njihova čovjekolikost ostaje podalje od nas, na filmskom platnu, televizijskom ekranu i stranicama knjiga, ali ovdje... Podsjetimo, kako smo nedavno članak o artificijelnoj inteligenciji u službi proizvodnje i promidžbe piva sarkastično završili citatom iz Čapekove knjige R.U.R.
U sljedećih deset godina Rossumovi Univerzalni Roboti proizvest će toliko pšenice, toliko robe, toliko svega da ćemo moći reći: Stvari više nemaju vrijednost. Svatko neka uzme koliko mu treba. Neće biti bijede. Da, bit će bez posla. Ali tada više neće postojati nikakav posao. Sve će raditi živi strojevi. Čovjek će raditi samo ono što voli. Živjet će samo kako bi se usavršavao.
I što? To predviđanje o tome kako će roboti za deset godina proizvesti toliko hrane da više neće biti bijede, koje je Čapek u svojoj slavnoj spekulativnoj fikciji objavio 1920., nije se obistinilo ne samo za deset godina, ni za sljedećih deset, nego ni za još deset, pa ni za još pedeset... ali sada! za ciglih trinaest nastavaka ove skromne kolumne roboti su od pisanja recepta za pivo i dizajniranja etikete došli evo do ovog do čega su došli.
Hm. A mi mislili da ćemo ih moći zadržati na tekućoj traci tvornice automobila da zatežu vijke i špricaju farbu po karoseriji, i u skladištu trgovačkog lanca da police pune robom. Dobro, i u restoranu, da razvoze piće po sali. Dobro, i u nepristupačnim morskim dubinama i svemirskim visinama. I u poslovima razminiranja i drugim negostoljubivim okruženjima. Pa i u medicini i prometu... Ali, šipak! Evo njih i u pivu.