Revidiranje povijesti

Jedna od onih poslovica koje ne piju vodu je, naprimjer, „čist račun – duga ljubav“, ili što bi britanski turisti rekli A clean account, long love. Ako bismo izreku  tumačili kao da bezvremenski voliš negog tko ti očisti račun, onda je zaključak jasan.

I zbog toga bi, a i ne samo zbog takvih gluposti, trebalo obaviti reviziju narodnih poslovica kroz povijest.

Da i „ćorava koka nađe zrno“ također je problematično. Da ne govorimo o skandaloznoj izjavi da je „batina izašla iz raja“. Samo je pitanje vremena kada bi se upravo suprotna tvrdnja mogla provjeravati na referendumu.

I da se „dobrom dobrim vraća“ je diskutabilno, jer se u osnovi kosi s onom „ učini dobrotu na svoju sramotu“.

I tvrdnja da je „jutro pametnije od večeri“ našla bi mnogo oponenata, a posebno ona „kakav na jelu takav na djelu“. Svi posljednji testovi pretilnosti pokazuju upravo suprotno.

Lako je dokazati i da danas možeš imati i ovce i novce, što upućuje da je i ovoj izreci davno prošao „najbolje do datum“.

Tezu o dlakama na jeziku nećemo širiti jer bi nas mogla odvesti u „plus osamnaest“ vode.

Ni dosjetka „ni luk jeo ni luk mirisao“ nije danas održiva, kao i da „pas koji laje ne grize“.

Sve je više primjera da je ta igra riječi konstrukcija nastala u jednom drugom društvenopolitičkom kontekstu.

Današnji psi, u onom značenju, u koje nas poslovica upućuje, ne samo da laju i grizu već i lažu i kradu.

I onaj vuk za kojeg se mislilo da ne mijenja ćud je davno opvrgnuo glasine. I nije u tome bio jedini. Vuk.

Kad bi se uistinu po jutru dan poznavao lišili bi nas popodnevne vremenske prognoze.

Da „na mladima svijet ostaje“ zvuči u namanju ruku sarkastično. Koji svijet i na kojim mladima, pitao bih vas, gospodo.

Stoga bi svakako trebalo predložiti Ministrstvu ljudske gluposti hitnu reviziju povijesti narodnih poslovica, a njihove istomišljenike, po skraćenom postupku, lustrirati.

Jedino ona „čega se pametan stidi tim se lud ponosi“ bi se možda nekako mogla održati i danas.