Reformacija i pivo

Prekjučer je bio 31. listopada, koji se slavi kao All Hallow's Eve, to jest Dan uoči Svih svetih, odnosno poganska noć vještica, Halloween. Taj je datum poznat i kao Svjetski dan štednje, no istovremeno je to i Dan reformacije u spomen na Lutherovo objavljivanje teza o crkvenim dogmama. A to - kako ćemo vidjeti - ima dosta veze s pivom.

Toga 31. listopada 1517. godine, Martin Luther je na vrata crkve u njemačkom gradu Wittenbergu prikucao svojih 95 teza o oprostima (indulgencijama), dogmama i uređenju crkve. Ta je pobuna protiv papinske vlasti izazvala raskol u Zapadnoj Crkvi i dovela do osnivanja crkava neovisnih o utjecaju Rima - protestantskih, evangeličkih. Uslijedili su socijalni nemiri, borbe protiv katoličkih vlasti, a i unutar reformacijskog pokreta. Veliki sukobi, među kojima je i Tridesetogodišnji rat, završili su Vestfalskim mirom 1648. godine. No, kakve to veze im s pivom, kada znamo da u nekim protestantskim crkvama vlada potpuna apstinencija? E, nije uvijek bilo tako. Dapače, Martin Luther, otac reformacije, pa tako i utemeljitelj protestantskog pokreta, ne samo da nije branio konzumaciju alkohola, nego je i sam veoma uživao u njemačkom pivu.

O svom stavu prema pivu ostavio je brojne tragove, pa i u osobnim pismima koje je sa svojih putovanja po sveučilišnim predavaonicama slao svojoj supruzi Katherini. Tako u pismu poslanom iz Dessaua piše kako je nakon nekoliko popijenih piva, koje je bilo tako dobro, da ga je ponukalo na pjesmu, razmišljao o tome kako i kod kuće ima „dobrog vina i piva, a k tome još i lijepu gospođu..." Pivo se kod Luthera spominje često. Pišući o umjerenosti, rekao je: „Bog nam nije zabranio piti, kao što je to slučaj kod Turaka, on vam dopušta da pijete vino i pivo. Ali, ne činite od sebe svinje, sjetite se da te ljudska bića." O vragu: „Kad vas vrag iskušava, poslat će vam veselo društvo, da pijete, šalite se i radujete, i pokušati s drugim vrstama zabave." O starenju: „Nama starijim ljudima jastuk i perine su vrčevi. Jako pivo je mlijeko za starce." O krštenju: „Temeljna stvar kod krštenja je Riječ (Biblija). U slučaju da pri ruci nemamo vodu, nije važno što ćemo upotrijebiti, pa to može biti i pivo."

Dobar dio svoje povijesno relevantne pivske kulture Luther ima zahvaliti i svojoj supruzi, Katherini von Bora, kojom se oženio 1525. godine. Katharine von Bora najglasovitija je od svih pivarica u povijesti. Lutherova wittenberška jutarnja zvijezda rođena je u Lippendorfu, tri milje južno od Leipziga, a odrasla u samostanu kod cistercista, gdje je naučila latinski, vrtlarstvo i hmeljarstvo. Sve drugo je povijest. Godine 1523., s nekoliko drugih redovnica, napušta samostan, i u Wittenbergu upoznaje Martina Luthera. Dok se on borio protiv pape, cara, establišmenta i vjetrenjača, ona je naporno nastojala postati njegovom ženom, što i uspijeva dvije godine kasnije. Taj brak, koji je u život velikog reformatora unio pivo, a njega kasnije doveo i na pivske etikete, i protiv kog su bili mnogi, potpuno je uspio, i u njemu je odgojeno šestero vlastite, i desetero usvojene djece.

Naime, Katherine Luther, rođena von Bora, je - kao izučena hmeljarica, kuhala pivo, što iz naše današnje perspektive možda zvuči čudno, ali zapravo je to potpuno normalna i logična stvar. Naime, u najvećem dijelu pivske povijesti, pa i u srednjem vijeku, bilo je potpuno normalno da pivarske manufakture ili kućne kuhaonice vode žene, a u ono vrijeme građani su od vladara dobivali takozvano pravo varenja, privilegij, koji im je omogućavao da kuhaju pivo, i stavljaju ga u promet.

Kako je puno putovao, Martin Luther kušao je zacijelo puno dobrih piva, no jedno je naročito hvalio. Bilo je to pivo iz donjosaskog grada Einbecka, koji je bio centar pivarstva srednjevjekovne Lige sjevernonjemačkih trgovačkih gradova, Hanse. A priča o tom pivu ujedno je priča o jednom od najpoznatijih tipova piva, poznatom po imenu Bock, što na njemačkom znači jarac. U Einbecku su kuhali pivo, koje je bilo iznimno popularno, a glas o njegovoj kvaliteti brzo se pronio diljem Njemačke, pa se ono počelo i izvoziti, prvo u susjedne gradove, a potom i izvan granica Donje Saske. Svoj neobično veliki uspjeh za vrijeme kada je pravo varenja išlo u paketu s monopolom prodaje piva na području svoga grada, pivo iz Einbecka svakako ima zahvaliti i neobičnom odnosu gradske uprave prema toj privrednoj grani. Naime, grad je imao kotao za kuhanje piva, koji je iznajmljivao građanima s pravom varenja, a njih je u Einbecku bilo oko 700. Kako je kotao bio popriličnih dimenzija, sve su kuće imale neobično visoka vrata, da bi kotao mogao proći. Osim toga, gradska je uprava otkupljivala sve „tržišne viškove" i organizirala prodaju piva izvan grada. To, zbog monopola, koji su građani s pravom varenja imali u drugim gradovima, nije bilo nimalo jednostavno, no Einbeck se nametnuo kvalitetom, pa su ga svuda tražili. Druge gradske uprave su svoje pivo štitili visokim carinama i porezima, pa je „tona einbečkog piva" u Einbecku koštala jedan gulden, a u Münchenu, primjerice, tri. A kad već spominjemo München, bavarska prijestolnica zaslužna je za ime koje je to pivo dobilo, po kojem je ono poznato i danas u čitavom svijetu - Bock. Naime, 1591. godine pivo iz Einbecka počelo se točiti u novo izgrađenoj minhenskoj pivnici Hofbräuhaus, a tamo su ga, u bavarskom dijalektu, zvali „Ainpokischenbier", kasnije se to promijenilo u „Ainpekische Bier", i na kraju u „Einbockbier". Kad to rastavite, dobijete Ein Bock Bier, odnosno „jedno jarac-pivo" I tako je to pivo ostalo Bock, odnosno jarac, pa je tako i danas. U Münchenu je to pivo dakle bilo veoma popularno, a kako je glavni grad Bavarske bio neslužbena prijestolnica piva, htjeli su tamošnji pivari svakako ovladati vještinom kuhanja novog piva, uostalom i stoga što je uvozno pivo bilo preskupo. Uspjelo im je to istom 1612. godine, i to uz pomoć trika - zaposlili su pivara iz Einbecka, koji je počeo kuhati pivo po tamošnjoj recepturi. No, kasnije je München postao središte proizvodnje bock piva, pa se i danas to uglavnom smatra bavarskim, odnosno minhenskim specijalitetom. Uostalom, kada se 1. svibnja svake godine proslavlja početak „petog godišnjeg doba", čini se to službenom promocijom Bock piva u Münchenu.

A po čemu je to pivo drugačije i posebno? Po tome, što je to pivo, budući da je trebalo dugo održati valjanost, zbog duga puta, kuhano sa 16 posto slada, za razliku od 12 posto s koliko se kuha „obični" lager, pa je imalo i adekvatno veći sadržaj alkohola, danas obično oko osam posto. Bilo je gušće, pitkije i tamnije od drugih piva. A dodatno su vijek trajanja produžavali tako što je pivo vrelo i odležavalo u bačvama, tijekom puta do odredišta.

Pivovara u Einbecku postoji najmanje od 1378. godine, od kada datira jedan račun o prodaji piva, a nakon svih tih stoljeća radi još i dan-danas, fuzionirana s pivovarom Schultheis iz Berlina No, da u ovoj priči ne izgubimo Martina Luthera, pogledajmo kakva je njegova veza s dotičnim pivom. Postoji više pisanih dokaza da ga je izrijekom hvalio, pa i zapis o tome kako ga je 1521. godine Herzog Erich u parlamentu u Wormsu ponudio vrčem Einbeck piva, a ovaj mu je zahvalio stihom: „Najbolje piće, što čovjeku je znano, to je pivo Einbecker Bier zvano."