Vraćam se ko svake noći/ Svršilo se sve po starom/ Još me čeka zadnje piće/ I razgovor s konobarom. Tako pjeva Veliki Arsen Dedić. I kad to tako vidite, i kad se sjetite dobrih starih filmova u kojima konobari strpljenjem magarca pružaju svoje rame pijanom gostu, lako ćete se složiti da nisu samo pisci inženjeri ljudskih duša, kako to onomad reče tovariš Jurij Oleša, nego su to i konobari.
On te priče ne razumije / Ništa ne zna o samoći / Ne stižu ga moje riječi / Smiješi mi se ili toči? Ta romantizirana verzija opisa poslužitelja u ugostiteljskom objektu, međutim, nema ama baš nikakve veze sa stvarnim likovima, koje srećete u realnom životu, i tom plemenitom, a u nekoj mjeri također istinitom predodžbom uniformiranog djelatnika pivnice, pozabavit ćemo se nekom drugom zgodom, jer ima kudikamo prečih kelnerskih priča.
Nažalost, na spomen konobara danas vam nipošto neće pasti na pamet neki ugodan razgovor, nego samo onaj od kojeg se diže kosa na glavi. Već smo puno i previše hartije namrčili prenoseći vlastita iskustva s radnicima u ugostiteljstvu koji ništa ne znaju o pivu i koje ono zapravo uopće ne zanima, ali na dnevnoj bazi se množe novi primjeri pa se s vremena na vrijeme moramo tome vraćati.
-Imate li točeno pivo? upitam sinoć konobaricu u jednom lokalu, nije važno gdje, a ona će -Imamo. Dakle, jedno točeno. -Ne, ne, ne... Pitamo sam samo imate li točeno, a sad vas pitam: koje točeno pivo imate? objasnim joj ja, a ona odgovori da imaju točeni Carlsberg. -Ne, to ne želim, Što imate od flaširanog?, morao sam nastaviti taj razgovor, jer na stolu nije bilo pivske karte da bih mogao odabrati sam. A ona će da imaju Ožujsko, Karlovačko i Pan. –I što još? –Pa, Staropramen, Badvajzer... –Mislite – Budvajzer?, pokušam je poučiti, jer vidim da za susjednim stolom neki ljudi piju češko pivo Budějovický Budvar . –Pa rekla sam Badvajzer, ustraje ona, a ja se predam, jer je svaka daljnja rasprava posve besmislena...
A što će biti ako se jednom desi da u ponudi ima obadva Budweisera, i onaj Budějovický Budvar na čijoj etiketi stoji naprosto Budweiser Budvar, odnosno pivo iz Čeških Budějovica, i Budweiser iz pivovare Anheuser Busch iz američkog St Louisa. Neka joj na pomoći budu svi pjenušavi bogovi. Pogotovo zato što ta dva piva – iz opće poznatih razloga, osim istovjetnog imena imaju i gotovo identične etikete, s jednakim rasporedom i odnosom crvene i bijele boje.
Već danas, nova pjenušava avantura. –Kakvo pivo imate? upitam konobaricu, a ona će da imaju sve. –A imate li Staročeško? upitam, a ona, mrtva-hladna rekne da imaju, i ode, te se za čas vrati i tresne pred mene (otvorenu) bocu – Staropramena. –Ček, ček, pa rekli ste da imate Staročeško, pokušam ja ispraviti nesporazum, a ona će: -Pa, imamo, evo to je to!
Nakon toga, naravno, više nema diskusije.
Uvijek, naime, imam na umu onu mudroliju velikog češkog glumca, dramatičara, pisca, te pivopije Jana Wericha, koja kaže: Ako se čovjek prepire s budalom duže od pola minute, to se već prepiru dvije budale.
