Rakova djeca
Remetinu je u glavi šumilo, dok je sa ženom vodio taj razgovor, jer je previše bio popio toga dana. Nije bio pijan, ali je bio u onom stanju kada mu je jedino preostalo da pivom podgrijava tihu vatru u tijelu; da je sasvim prestao oborio bi ga san, da je popio nešto žešće, napio bi se kao zemlja. Ovako je polako pio pivo dok su sjedili i čekali sina. Sin je nekamo izašao s prijateljima, da se malo rastrese, ali se mimo običaja, nije pojavio kad je obećao. Sad je bila već ponoć i na televizijskom ekranu vidjelo se kako sekundna kazaljka polako skakuće ukrug posljednjih vijesti. Bili su zabrinuti.
- Bojim se samo da se ne napije - reče žena i nehotice pogledavši Remetinovu bocu s pivom.
-Nije baš toliko na oca - kaza Remetin.
-Teško mu je to palo - ona je zamišljeno namatala vinu od sinova sivog pulovera, koji je oprala da bi splela nešto drugo. -Suviše je mlad, ne shvaća da je tako najbolje.
Remetin se pitao da li i on to sam shvaća. Nekako je bilo protiv njegove naravi, a činilo mu se i, protiv ljudske naravi uopće, da misli kako ima prilika da je smrt, najbolje rješenje. Cijelog je dana to mislio, nastojeći da se pred sobom opravda što nije već prije pozvao Bimba i riješio cijelu tu stvar s psom. I baš kad je sasvim uvjerio sebe da smrt doista nikada ne može biti najbolje rješenje, barem za onog tko treba da umre, žena je opet načela tu temu i ustvrdila nešto posve suprotno.
- Ne znam je li najbolje - rekao je. - Više ga nema.
Ona ga je pogledala začuđeno, kao da je to posljednja stvar oko koje bi njih dvoje mogli da se ne slože.
- Kako da ne? - rekla je. Pa i onako bi krepao za dan-dva.
- Ali bi još dan-dva živio - kaza Remtin tmurno, preko čaše s pivom. - A dečko bi još dan-dva imao psa.
Sada je žena spustila u krilo ostatke sinova pulovera i zagleda se u njega. On je vrlo dobro znao da je sve to njoj teško palo, da se živa požderala i da se i da se sad strašno brine za sina, ali nije mogao da joj ne proturiječi.
- To što bio on i mao psa, to nije važno -rekla je. - Osim toga, i on se napatio gledajući jadnu živinu. Mali će se od toga oporaviti, a psu su ovako prekraćene muke. Moralo mu se pomoći.
-Tako da se ubije? - nije se dao Remetin.
- Jaka pomoć. Uostalom, znaš ja se pitam, cijeli dan se pitam: nismo li mi njega ubili zbog sebe, a ne zbog njega? Mislim , zato što više nismo mogli gledati kako se muči? Jednostavno nam je to išlo na živce, mislim tebi i meni, a ne malome, i onda smo to elegantno izveli i kvit posla. Eto, to se ja pitam - rekao je i iz hladnjaka uzeo novu bocu piva.
Ona ga je gledala i nije reka ništa o pivu. Nastavila je razgovor, mirno ali zainteresirano.
-Govoriš gluposti - rekla je. - Znaš i sam da se dalje nije moglo tako.
Nastavila je parati pulover. Remetin je ugasio televizor, a onda je otišao do prozora. Vani je bllo strašni hladno, nije bilo nigdje nikoga. U zgradi preko puta polako su se gasili prozori. Onda se vratio i sjeo u fotelju. Nagnuo je pivo iz boce, tako mu je bilo slađe.
Pavao Pavličić: Rakova djeca, Znanje, 1988,
U romanu Rakova djeca riječ je o potrazi za ubojicom triju osoba triju osoba oboljelih od raka. Tu su do punog izražaja došle poznate vrline Pavličićeve proze - lako i majstorsko pripovijedanje, skladno kompozicijsko ustrojstvo i vješto karakteriziranje likova.
Pavao Pavličić hrvatski je akademik, književnik, književni znanstvenik, prevoditelj i scenarist, istaknut po pisanju kriminalističkih romana za djecu i odrasle. U četrdesetak godina objavio je 80 knjiga, uz to i niz znanstvenih djela o povijesti i sadašnjosti hrvatske književnosti i poetike. Stručnjak je za baroknu književnost. Autor je napetih krimića, policijskih i sudskih zagonetki, koje na kraju priče imaju uspješno rješenje - identificiranje i hvatanje počinitelja zločina. Rođen je u Vukovaru, 16. kolovoza 1946. godine gdje je završio osnovnu školu, a kasnije i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Značajna su mu djela: "Plava ruža", "Umjetni orao", "Dunav", Vukovarske razglednice", "Trojica u Trnju", "Zeleni tigar", "Koraljna vrata" i "Pokora", "Stroj za maglu", "Diksilend", "Kruh i mast", "Šapudl"...
