Čim je posljednji turista zalupio vrata saluna šef je zaključao iznutra. Ništa do slijedećeg travnja. I to nije usamljeni primjer. U mnogim jadranskim gradićima više praksa nego izuzetak.
U Zagrebu su tako jednu terasu na Cvjetnom zatvorili u podne jer je počela kiša. Na naš upitnik konobarica je odgovorila uskličnikom.
Dobro, ovo je bio baš izuzetak.
No, čuda se ne događaju samo nama.
Onima koji su me sreli, a ja im o tome pričao, je manje-više poznato da Šveđani imaju vrlo restriktivnu alkoholnu politiku. Ili regulativu, kako se kome sviđa.
To praktično znači da ako ne kupiš svoje omiljeno pivo, jače od 3,5 postotnih jedinica alkohola, u subotu do tri popodne morat ćeš postiti do ponedjeljka u deset.
U gradu u kojem se ja muvam pod jedan alkoholni hram spada oko 25 tisuća žednih ljudi. Petkom je najveća gužvenjača, tako da subotom pred systembolagetom ima najviše taksista. Oni snabdijevaju kupce koji nisu u stanju dopuzati do systema.
O tome zašto je tome tako ima raznih priča. Praznovjernih i pravovjernih. I anegdota od insajdera.
Priča se tako da je prošlog Božića, kada system ne radi cijela tri dana, bilo posebno veselo.
Idući dan naš junak nije uspio šefa dobiti na telefon pa mu pošalje mail.
Slijedećeg dana, sada već vidno uzrujan i nacvrcan, u rano jutro kontaktira šefa.
