Jedna mudrolija o smislu birtije kaže: dva su razloga zašto muškarci po čitave večeri sjede u gostionici i piju pivo – ili kod kuće nemaju ženu s kojom bi razgovarali – ili je imaju! To je jedna svrha ugostiteljskih objekata. Zapravo dvije. A ima ih još. Recimo, s požutjelih stranica tiska doznajemo da se u pivnicu išlo da bi se doznale najnovije vijesti iz čitavog svijeta. A onda je izmišljen radio pa su ljudi vijesti slušali kod kuće i nisu imali potrebi za odlaskom u birtiju. Tako su to barem tumačili gostioničari.
Da se razumijemo, gostioničari su uvijek jeli kruh sa sedam kora, jer nikad nije bilo dovoljno da poslužuju ukusnu hranu i svježe pivo, nego su morali imati i druge mamce kojima će žedan puk privući baš u svoju krčmu. I pritom moraju svladati mnoge prepreke koje mušterije odvlače od gostionice. Dvadesetih godina prošlog stoljeća to je – vjerovali ili ne – bio radio! U tjednim novinama Jugoslavští Čechoslovaci (Jugoslavenski Čehoslovaci), koje su u Daruvaru izdavali pripadnici češke manjine, u broju 4 iz 1927. godine objavljena je ova vijest: „Pivo i radio. Praški ugostitelji se žale da je od uvođenja radija znatno opao večernji posjet pivnicama. Ta, svatko sad ima zabavu kod kuće i više ne mora odlaziti u gostionicu da bi nešto doznao, kad može, recimo, u krevetu slušati novosti iz čitavog svijeta.“
No, gostioničari su se brzo prilagodili ovoj novotariji, pa su je uskoro koristili da privuku goste. Naravno, nabavili su radio aparate, pa se u birtiju išlo i slušati vijesti. Ili glazbu. Gosti su na stolu imali slušalice i mogli su slušati program. Ugostitelji su ovu mogućnost koju pružaju svojim gostima reklamirali i u novinama, pa smo tako mogli pročitati: Novo uređena kavana Gundulić – dnevno koncert sa 50 pari slušalica program Radio Zagreba i svih svjetskih stanica – ulaz slobodan, cijene nisu povišene.
