Put slave pivovare s Drave

Povijest piva   |   Vlado Pest   |   26.03.2009.     5577

Put slave pivovare s Drave

Pivarstvo je u Osijeku najstarija tvornička djelatnost, koja potječe iz druge polovine sedamnaestoga stoljeća. Još za vrijeme vladavine Turaka, poneki su Osječani uspjeli odlaziti na školovanje i naukovanje u područja današnje Njemačke, gdje se onda pivo uvelike pilo i ondje izučili način spravljanja toga pića. Tako je prva proizvodnja piva u našem gradu započela, prema povijesnim izvorima, davne 1664. godine, a vlasnik prve gradske pivovare bio je izvjesni gospodin Bauer.

 

Trideset godina kasnije, zabilježeno je u gradu postojanje čak dviju pivovara, čiji su vlasnici bili gospoda Joseph Hamerl i Vitus Coper. Upravo su oni, kao i njihovi prethodnici, te sljedbenici, najviše piva prodavali vojnicima, kojih je u tvrđi bilo više nego civilnih stanovnika. Prva pisana isprava, koja se izravno odnosi na pivarstvo u Osijeku, potječe iz 1697. godine, a to je zapis poreznih obveznika, pa i gradskih pivara, gospodina Prelesckoga i gospodina Holzleitnera, kao vlasnika dviju tadašnjih gradskih pivovara. Slijedeća pivovara, kao treća, spominje se ona gospodina Störa 1698., pa naredna 1702. Matije Holzleitnera, kao i ona iz 1755. godine, vlasnika Matije Reitha.
Prvu veliku parnu pivovaru u našem gradu osnovao je gospodin Caetan Šeper 1856. godine, pod nazivom Prva slavonska parna pivovara i tvornica leda Caetana Šepera. Svoju je tvornicu izgradio na tada slobodnom mjestu blizu središta grada, a ujedno je bilo blizu rijeke Drave, te gradske luke. Centar mu je trebao biti blizu radi blizine kupaca, gradska luka i rijeka radi blizine vode kao temeljne sirovine, a cesta radi dovoza druge temeljne sirovine, ječma. Tvornicu je izgradio nedaleko obale rijeke Drave, te sadašnjeg Lučkog prilaza i Šamačke ulice. Sama tvornica nalazila se na sjevernoj strani toga prostora, a najveća građevina bila je zgrada s kotlovima za varenje piva. Odlagališta za taloženje piva i skladišta nalazila su se na zapadnoj strani tvorničkog kruga, na mjestu današnjeg kolišta „rupa“. Središnji dio tvornice bila je energana za proizvodnju pare, koja je pokretala parne strojeve. Energana se nalazila, kao i kod većine tvornica, u sredini, a pored nje se izdizao veliki tvornički dimnjak. upravna zgrada tvornice piva nalazila se uz današnju Šamačku ulicu, gdje je bio smješten i glavni ulaz u pivovaru.
Zanimljivo je da je, kao i sve druge tvornice u gradu, i pivovara imala takozvano radničko naselje, koje se nalazilo uz rub tvornice. Naime, radničke nastambe bile su sazidane uz istočni rub tvornice, što odgovara današnjem zapadnom rubu Lučkog prilaza. Bile su to skromne prizemnice s vrlo oskudnim stanovima. Zanimljiv je bio i položaj cijele tvornice na uzvisini, poviše od rijeke i njezine ćudi poplavljivanja. Tako je i onda, kao i danas, Lučki prilaz bio nagnut prema Dravi, pa je to bilo jedno od rijetkih mjesta zimskih radosti malih Osječana, jer bilo je to dobro brdo za spust sanjkama ili klompama. Opasnosti od ulijetanja u Dravu pri tome nije bilo, jer je cijela tvornica bila podalje od rijeke. Naime, podsjetimo li se da je današnja takozvana zimska luka izgrađena, odnosno iskopana 1898., vidimo da je sjeverno od tadašnje pivovare bilo još veliko prostranstvo do rijeke Drave, koje se koristilo kao obalno lučko područje, jer je nešto istočnije bila gradska luka. No, prokopom zimske luke pivovara je „približena“ Dravi.
Bila je to jedna od najvećih pivovara onoga doba u ovim krajevima, jer je pivo bilo omiljeni napitak. No, nakon Drugog svjetskog rata znatno je opala potrošnja pa i proizvodnja piva, te je pivovara pripojena tvrtki Vinopromet, čiji je posao s vinom išao puno bolje. Ipak, prišlo se i obnovi pivovare ranih šezdesetih godina, kada je srušena stara i izgrađena nova zgrada s kotlovima za varenje piva. Tada još nisu postojali planovi skoroga preseljenja tvornice, koja je ostala jedina u tadašnjem središtu grada.
Stare staje u kojima su bili konji, koji su u početku proizvodnje piva vukli pivarska kola s bačvama piva, iz kojih se pivo točilo pri vožnji gradom, pretvorene su u skladišta, bilo je nekoliko obnova, dogradnji i preuređenja tvornice, no sve to nije pomoglo novim potrebama grada i njegova središta. Naime, odlučeno je krajem šezdesetih godina konačno iseliti pivovaru iz središta grada, pa se 1971. prišlo izgradnji nove tvornice u istočnom tvorničkom dijelu grada Zeleno Polje. Tako su uz izgradnju nove tvornice počele nestajati zgrade stare pivovare, staroga znamena grada. Najprije je nestao stari dimnjak, pa skladišta, a konačno i radničke nastambe i proizvodni pogoni. Do početka sedamdesetih godina od nekadašnjeg znamena grada i njegove obale u središtu ostala je samo velika 'rupa' od koje i danas imamo veliki dio za uspomenu na vrijeme kada smo ondje nešto i imali. No mjesto nekadašnje pivovare ubrzo je opet živnulo, stigli su strojevi i radnici, i počelo je nicati novo zdanje i novo obilježje obale grada, počela je gradnja gostionice Osijek. Nestala je tvornica piva, a na njezinu mjestu niknula je zgrada za trošenje piva, a u njoj ostade pivo omiljeni napitak do danas. Tako je od svega na tom mjestu ostalo samo pivo i uspomena.
Osim preuređenja prostora tvornice, preuređen je i obalni prostor izgradnjom nove šetnice, preuređen je i istočni prilazni Lučki prilaz, i to dva puta do sada. Jedino što je do danas ostalo isto, maltene netaknuto je Šamačka ulica, u kojoj su samo dvije novogradnje i jedna ruševina.
 
Prvotni vlasnik pivovare gospodin Caetan Šeper, za razliku od drugih gradskih tvorničara, koji su svoje raskošne kuće izgradili u središnjim dijelovima Gornjeg grada, svoju vrlo jednostavnu neveliku obiteljsku kuću izgradio je preko puta tvornice. Bila je to dugačka visokoprizemnica sa središnjim širokim hodnikom i po jednim prostranim stanom sa svake strane. Bio je veliki tvorničar i bogataš, no ipak je živio mnogo skromnije od ostalih i htio je svoju tvornicu i svoje radnike imati uvijek na oku, a od preko puta je to lako mogao. Ta lijepa kuća klasicističkoga sloga prošle je godine srušena i tako je nestao i posljednji dio stare pivovare.
 
Osječka pivovara Caetana Šepera među prvima u gradu uvela je električnu struju i to iz vlastite elektrane  na ugalj, još početkom dvadesetog stoljeća. Tako su pomalo parni strojevi zamijenjeni električnima, pa je to bila najsuvremenija tvornica svoga doba. Iz elektrane koja se nalazila u tvorničkom krugu strujom se snabdijevala i ondašnja gostionica Royal. Upravo je puštanje u rad te takozvane Šeperove elektrane proslavljeno u raskošnoj nekadašnjoj balskoj dvorani gostionice, koju stariji naši sugrađani još pamte kao kino Zvečevo, a mlađima je nažalost nepoznata i nedostupna ta svijetla strana gradske povijesti.
 
Tekst o povijesti osječke pivovare Caetana Šepera objavljen je u subotnjem izdanju dnevnika Glas Slavonije. Mi u dogovoru s autorom Vladom Pestom donosimo originalnu, neredigiranu, autorsku verziju ove zanimljive pivske priče.
 

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Piti je ljudski, dakle pijmo.
Latinska

Nacrtaj mi krigl

Baru - Quequette Blues_80.jpg
Baru - Quequette Blues_80.jpg





Najnovije iz kategorije Povijest piva