Punašne pivske nimfe

Ako obratite pažnju na blokove reklama na televiziji (a posve je jednako i sa svim dugim medijima) lako ćete zapaziti se u gotovo svim spotovima, izuzev onih telekomunikacijskih kompanija i farmaceutskih firmi, nudi pivo. Naravno, uvijek pivo iz ono istih nekoliko pivarskih moloha, jer samo veliki igrači mogu si priuštiti skupe sekunde nacionalnog programa. A zatim će vam zapeti za oko da se zaplet svih filmića vrti oko žena raskošnih oblika i da vrvi općim mjestima i stereotipijama o muško – ženskim odnosima, te da to pivo koje se u klipovima preporučuje piju isključivo muškarci, a serviraju jedino one obilato obdarene ženke.

Pa kad se to radi danas, kada su svima koji iole drže do svog položaja u društvu usta puna političke korektnosti, što mislite kako je bilo u vrijeme kada su se pričali vicevi o Muji i Hasi, kada su Romi još smjeli biti Cigani, a u stereotipiji da žena za štednjakom u kuhinji veselo čeka muža da dođe s posla nitko nije vidio ništa sporno? Među reklamama iz šezdesetih godina, recimo, kako onim za pivo, tako i za druge proizvode veoma je teško pronaći poneku koja je odiše pokvarenom maštom i prljavim strastima. Danas svako malo možete na internetu prolistati bogate galerije arhaičnih promidžbenih poruka u rubrikama seksističkih reklama, a mnoge novinske reklame onog vremena snimljene su ponovno s obrnutim muško-ženskim ulogama.

Ali, vrag je ta politička korektnost. Postojala je ona i tada, pa i puno prije toga, samo što je imala drugačiji sadržaj. Urnebesan primjer pronašli smo na požutjelim stranicama predratnog zagrebačkog dnevnika Novosti, koji je pisao o marketinškom nadmetanju triju pivovara – Zagrebačke, Daruvarske i Banjalučke u zadobivanju povjerenja ugostitelja u Šibeniku. Agenti pivovara iz Zagreba i Daruvara za svoje pivo agitirali u prepoznatljivim lokalnim narodnim nošnjama i mundirima i svaki u pratnji triju nimfi, lijepih i zgodnih djevojaka, s tim da je lukavi daruvarski mufljuz odabrao malo „odeblje“ cure, čime je poručio da je daruvarsko pivo „izdašnije i bolje krijepi od zagrebačkog“. A sada na scenu stupa politička korektnost onog vremena. Sigurno ste i sami primijetili da su nimfama svoje pivo nudile dvije pivovare, a što je s trećom? Ta treća pivovara je ona banjalučka, a ta je bila u sastavu trapističkog samostana, pa neće valja fratri reklamirati pivo zgodnim djevojkama raskošnih atributa?!

Istovremeno, to pivo iz trapističkog samostana nudi „predstavnik“ pivovare obučen u benevreke, tipične crvene hlače turskih begova, s turbanom na glavi i uresnim gajtanima na prsima. To je, naravno zbog stereotipijske predstave o Bosancu, a opće nije b ilo bitno što musliman nije dobar izbor za promicanje alkoholnog pića, a naročito onog koje prave redovnici iz opatije jednog katoličkog crkvenog reda.

O tom zanimljivom srazu triju pivovara u boju za potrošače na hrvatskom jugu, u kojem je ona daruvarska  upisala značajne bodove i zadobila simpatije mnoštva, zagrebačke su Novosti u broju od utorka 20. lipnja 1939. godine, u članku pod naslovom Šibenik u privrednom poletu. Bez obzira na to gledate li na tu zgodu kroz prizmu ovu ili onu, s predrasudom ili onom, ili bez ikakve svako slovo toga štiva vrijedno je čitanja, pa ga prenosimo u cijelosti:

Zagrebačka pivovara, koja je još jučer zauzimala dominantan položaj u gradu i sjevernoj Dalmaciji, zapletena je ove godine u teški boj. Pojavila se najprije daruvarska pivara, a iza nje i banjalučka pivara. Zamislite sada konsternaciju koja je nastala kod gostioničara u gradu i na selu! Tri predstavnika pivovara oblijeću od ranog jutra do kasne večeri gostionice i kafane, snube ih najslađim riječima, nude im  pivske aparate, renoviraju  lokale, pa i zajmove, a oni ne znaju ma koju stranu da se okrenu, pa je svaki od njih postao mladi Paris, kojega draškaju tri ljepotice one davne priče, a tri pivovare naše današnjice.

Naš šjor Niko Mandjurija (to mu je prodivkinja kad je navijao za samostalnost Mandjurije), koji predstavlja zagrebačku pivovaru, obukao se je u narodnu nošnju Šestina i sa tri djevojčice, lijepe kao Sporazum, u živopisnoj nošnji hrvatske Zagore, šeće svake večeri po Poljani i obali.

Šjor Stipe Djovino, on ti je  navukao je daruvarski mundir a uz njega isto tako tri nimfe, koja od koje ljepša. Izabrao je malo odeblje, da građanstvu pokaže, kako je daruvarsko pivo izdašnije i bolje krijepi od zagrebačkog.

Šjor Milan Soldo, dični predstavnik Banja Luke, natukao je benevrake starih bosanskih begova. Na glavi mu turban, a na prsima do tri niza uresnih gajtana, koji se sjaje kao sjajne šibenske „cvancike“. Iz shvatljivih razloga šeće šjor Milan „a solo“, neće da se išta centrali prigovori, da se trapisti služe lijepim djevojkama, ma niti u reklamne svrhe.

I sad nastaje zaokruživanje! Zagrebački šjor Niko n a Poljanu, a Daruvar i Banjaluka za njim.

- To je zaokruživanje! – viče šjor Niko.

- Nije slatki moj Zagrebe, mi samo tražimo životni prostor! odgovaraju Daruvar i Banjaluka.

A svi naši gostioničari i kafanari hoće da je proglase neutralnom, ali ne smiju.

- Ili s nama, ili si protiv nas – dala su sva trojica devizu i nemaš kud kamo, valja ti se deklarirati.

Jedini je šjor Niko Vodičanin uspio da se izvuče iz teške neprilike. On ih je poveo u svoj „Mali Tuškanac“ koga je ove godine dotjerao ki zagrebačkog, rekao svakome po par lijepih riječi, smeo ih komplimentima i ostao u teškoj borbi jedini neutralan. Kad se je nepovjerljivi Bosanac počeo malko da buni, dao je šjor Niko mig svojoj novoj čarobnoj kapeli da zasvira jednu sevdalinku i Bosanac je bio mek. On jedini može da prodaje i zagrebačko i daruvarsko i banjalučko pivo! Jedini u Šibeniku, što je nedvojbeni uspjeh vodičke diplomacije. Još kad bi dobri Bog dao njegovom komšiji doturu Vici dobar san, pa da ga pusti da svira do 2 sata, bio bi šjor Niko Vodičanin jedin neutralan, koji bi imao koristi od pivovarskih zaokruživanja.

I u ovoj pivovarskoj utakmici u gradu, koji bez dvojbe obilježava lijepi privredni uspon, pojaviše se odjednom neki nogometaši sa bijelim dresom i čudnim napisima svoga kluba.

- Da nije „Gradjanski“ ili HAŠK, pa čak i „Hajduk“, da nijesu došli da održe utakmicu sa pomladjenim timom ujedinjenog Šibenika? – pitali su se ljubitelji sporta.

Kad ti sutradan preleti Šibenikom kitnjasti auto. Na njemu je cijeli team sa svojim vodjom navale, špicastim dijevcem Piom Terzanovićem.

- Tim „Vesta“ kao ono „Bate“ ili „Škoda“ – vele ljudi.

- Ma šta je to?

- I to je zaokruživanje! „Vesta“ zaokružuje „Singera“, a to je momčad kluba, da zabija „Singeru“ golove!

- Auuuuuu! –  –  shvatiše  sad svi u čemu je stvar.

I auto našeg Pia leti po gradu, juri po sjevernoj Dalmaciji, priređuje utakmice u Skradinu, Kninu, Drnišu, Benkovcu i Biogradu na moru.

Šibenik očekuje ishod svih ovih utakmica i pivovarskih i šivaćih mašina sa nestrpljenjem, isto tako i nastup ljeta, koje kao da se nije još otisnulo sa obale žarke Afrike. (mm)

Ilustracija: Reklama Zagrebačke pivovare iz 1965.