Napitak na koji većina ljudi pomisli na spomen piva, proizvodi se od ječmenog slada. Voda i kvasac se – dakako – podrazumijevaju, a hmelj je začin kojega u mnogim vrstama i tipovima piva nema. Međutim, nije ječam jedina žitarica, pa ni jedina biljka, čija se komina koristi za proizvodnju dragocjene tekućine. Kod nas je to manje poznato, ali neprikosnoveni prvak u utaživanju žeđi u vrućim ljetnim mjesecima – u kojima upravo živimo – je pivo proizvedeno od pšeničnog slada. To pivo posebno je popularno u Bavarskoj, zovu ga weissbier (bijelo), ili hefe weizen.
Uistinu, ječam je, iako najrasprostranjenija, ali ipak samo jedna od mnogobrojnih sirovina za proizvodnju piva. Asteci su pivo kuhali od agave, pa je i njihovo božanstvo poljodjelstva, Tlaloc, vladar plodonosnih kiša, groma i munje, prikazivano s posudom pjenušavog pića. Španjolski osvajači Meksika tamo su zatekli domoroce koji kuhaju pivo od kukuruza. Amazonski Indijanci Tukuni proizvodili su pivo od manioke. U Ruandi, u Centralnoj Africi, pleme Tutsi kuha pivo od pombe, jedne vrste brašnaste banane. Kuha se i od prosa, raži i riže, a začinjava džumbirom, koštunjičavim voćem, medom.
No, vratimo se mi na pšenicu. Dakle, Nijemci, koji ga najviše proizvode i piju, zovu to pivo «hefe weizen». Hefe znači kvasac, a weizen je pšenica. Hefeweizen je pivo gornjeg vrenja, nefiltrirano i naknadno provrelo u bocama, u kojima se taloži kvasac, koji se diže s dna, kada pomičemo bocu. Pšenična piva često se zovu i Weissbier (bijelo pivo), stoga što su prije pronalaska svijetlog lagera i alea, piva uglavnom bila tamna. Smatralo se da svijetlu boju weissbieru daje pšenični slad.
Obično ima oko 5 posto alkohola, a proizvedeno je od usipka s najmanje polovicom pšeničnog slada. Razlikujemo dvije vrste – njemačko (iz južne njemačke države Bavarske) i belgijsko, a može biti bistro (filtrirano), koje se još zove i kristal, ili mutno (nefiltrirano) – hefeweizen. Njemačko pšenično pivo je lagano, iskričavo, osvježavajuće, i smatra se pravim ljetnim pićem. U Bavarskoj je od 1970. godine, kada je počeo trend pijenja pšeničnog piva, taj tip u 20 godina došao do udjela od četvrtine potrošnje piva. Weizenbier se radi i u tamnoj varijanti, pod imenom Stark, Export, Weizenbock, Dunkelweizen, i može imati preko 10 posto alkohola. Značajniji bavarski proizvođači su Schneider (njihova pivovara u Műnchenu zove se Weissbrauerei – Bijela pivovara), i Erdinger. Odlična pšenična piva su i Franziskaner i Hofbrauhaus. U sjeveroistočnoj Njemačkoj kuha se slabiji, kiselkastiji tip pšeničnog piva, s dvistruko manje pšenice i zove se Berliner Weisse. Tome pivu dodaje se voćni sirup, a vodeće marke su Berliner Kindl i Schultheiss. Belgijska pšenična piva, Witbier, znaju biti začinjena korijanderom ili narančinom korom. Poznata su pod francuskim imenom Bière Blanches, ili tarwebier. Najpoznatija marka je Hoegarden.
Pšenično pivo toči se polako i oprezno u visoku čašu, usku pri dnu, i prošireno na vrhu. Kad u boci ostane četvrtina sadržaja, treba prestati s istakanjem, zavrtjeti bocu, tako da se nataloženi kvasac podigne, a onda izliti ostatak. Tako ćete u čaši dobiti bogatu kremastu pjenu i sav sadržaj pivskog kvasca.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
