Uz današnje prvomajske uranke, proslave Praznika rada, uglavnom povezujemo podjelu graha i besplatno točenje piva, a uglavnom zaboravljamo prosvjede i pobune, te revolucije i borbe kojima je radništvo tražilo bolje uvjete. U povijesti pivarstva dizane su mnoge bune i vođeni ratovi za bolje i jeftinije pivo, a bilo je i teških sukoba u kojima su padale glave. Jedna pivska revolucija, ona u Bavarskoj 1844. godine započela je baš na dan 1. svibnja. Nije doduše imala veze s radničkim pravima, nego s poskupljenjem piva, ali danas je svakako zgodna prigoda da na nju podsjetimo.
Neredi zbog piva u Bavarskoj dogodili su se između 1. i 5. svibnja 1844., počevši nakon što je kralj Ludwig I. uveo porez na pivo. Gomile gradskih radnika pretukle su policiju, dok je bavarska vojska pokazala nevoljkost da se uključi. Građanski red je obnovljen tek nakon što je kralj odredio smanjenje cijene piva od deset posto. Nakon revolucija 1848., Ludwig I. abdicirao je u korist svog sina, Maksimilijana II. Piše virtualna enciklopedija Wikipedija.
Sredinom 19. stoljeća pivo je bilo bitan dio svakodnevnog života u Bavarskoj, posebno za radničku klasu, koja ga je konzumirala kao jeftino i hranjivo piće. U to vrijeme, cijenu piva regulirala je vlada kako bi osigurala da ostane pristupačna. Međutim, zbog rastućih cijena žitarica i drugih ekonomskih pritisaka, bavarski pivari tražili su dopuštenje za podizanje cijena piva.
Kralj Ludovik I., koji je već bio nepopularan zbog ekstravagantnog trošenja i utjecaja svoje ljubavnice, Lole Montez, odobrio je povećanje cijena u svibnju 1844. Ova odluka smatrana je izravnom uvredom radničke klase, koja se oslanjala na jeftino pivo kao osnovnu potrebu. Nova cijena postavljena je na 6,5 krajcara po misi (tradicionalna bavarska mjera za pivo, otprilike ekvivalentna jednoj litri), u odnosu na prethodnih 5 krajcara.
Povećanje cijena izazvalo je trenutno ogorčenje među stanovništvom. 1. svibnja 1844. velika gomila stanovnika Münchena, uglavnom radnika i obrtnika, okupila se kako bi prosvjedovala protiv novih cijena piva. Prosvjedi su brzo eskalirali u nerede, a demonstranti su razbijali bačve s pivom, pljačkali krčme i napadali imovinu pivara koji su podržali povećanje cijena.
Nemiri su se brzo proširili gradom, a vlasti su se borile da obuzdaju situaciju. Tijekom nekoliko dana, izgrednici su se sukobljavali s policijom i vojskom, što je rezultiralo značajnom materijalnom štetom i brojnim ozljedama.
Suočen s raširenim neredima i u strahu od daljnje eskalacije, kralj Ludovik I. bio je prisiljen popustiti. Dana 5. svibnja 1844. vlada je objavila da će se poništiti povećanje cijene piva, vraćajući cijenu na 5 krajcara po misi. Ovaj ustupak okončao je nerede i red je postupno uspostavljen u Münchenu.
Neredi zbog piva iz 1844. ostavili su trajan utjecaj na bavarsko društvo i politiku. Već opadajuća popularnost Ludovika I. dodatno je narušena zbog njegovog rješavanja krize, a njegov ugled se nikada nije u potpunosti oporavio. Događaji iz 1844. također su pridonijeli rastućim revolucionarnim osjećajima koji će kulminirati revolucijama 1848., koje su zahvatile Europu, uključujući njemačke države.
Neredi se danas pamte kao primjer narodnog otpora ekonomskoj nepravdi i kao odraz dubokog kulturnog značaja piva u bavarskom životu. Neredi zbog piva iz 1844. ostaju značajna epizoda u povijesti Münchena i Bavarske, ilustrirajući presjek ekonomskih, kulturnih i političkih snaga u Njemačkoj 19. stoljeća.
Za one koji žele znati više:
